Zelena pluća Splita kriju najljepše plaže, prekrasne vidikovce, šetnice s mirisom borova i neprocjenjivu baštinu

Mnogima, kad dolaze u Split, ako imaju malo vremena, posjet se svede na Dioklecijanovu palaču, njegovo srce Peristil, katedralu sv. Duje, labirint ulica i glatki kamen te kavu na rivi… Onima u tranzitu često se Split svede – nažalost – samo na ukrcaj na trajekt prema nekom od otoka. No, postoji i treća skupina posjetitelja – sretnici koji tijekom svog boravka u najvećem gradu Dalmacije prošeću i splitskim rajem obojenim u zelene i plave boje. Ti sretnici oni su koji posjete Marjan.

A Marjan je – sve! I poluotok, i brdo, i zaštićena park-šuma, i zelena pluća grada, i ukras Splita, ali i prilika za bijeg za sve one koji traže mirnu i mirisnu šetnju, rekreaciju u predivnom okruženju, uron u povijesne ‘vode’, romantiku, umjetnost pa i kupanje na nekoj od tamošnjih plaža… Marjan je lako dostupni ‘produžetak’ Splita, njegov adut i zelena šumska oaza okružena plavetilom. Kao brdo, u nebo se diže do nadmorske visine od 178 metara, koliko broji njegov najviši vrh Telegrin. Kao park-šuma čija je važnost prepoznata još prije nekoliko stoljeća prostire se na površini od oko 300 hektara.

Kako doći do Marjana? Vrlo jednostavno! Krećete li sa splitske rive, vidjet ćete ga iz daljine i samo hodajte u smjeru zapada. Do prve vidilice neće vam treba više od 15-ak minuta lagane šetnje. Prva vidilica samo je jedan od brojnih vidikovaca na Marjanu do kojih možete stići u šetnji ovom zelenom oazom, dok pored vas prolaze trkači, biciklisti i ostali splitski rekreativci.

Marjan je premrežen stazama i puteljcima, a ako već niste u centru, automobilom je najjednostavnije prići mu sa sjevera, iz smjera Spinuta. Marjan je također mjesto na kojem se nalaze neke od omiljenih splitskih plaža. Sa sjeverne strane nižu se Bene, Prva voda, Treća voda, dok su na južnoj strani najpoznatije plaže Kašjuni i Obojena svjetlost. S koje mu god strane prišli i ušli u njegovo zeleno carstvo, pratit će vas miris borova i mora, mir šume i ljeti toliko željeni hlad.

Pluća Splita kao stvorena su za bijeg u prirodu – ili u smislu lagane šetnje i uživanja u lijepim pogledima, ili pak ozbiljnije rekreacije. Primjerice, među penjačima su slavne Šantine stine, a Marjan se može pohvaliti i lijepim plažama. Na marjanskom poluotoku u općenitom smislu, dakle ne nužno i u samoj zaštićenoj park-šumi, nalaze se i brojne kulturne institucije – primjerice Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Galerija Meštrović, Meštrovićeve Crikvine-Kaštilac, Institut za oceanografiju i ribarstvo… No, park-šuma Marjan posebna je i po tome što ga nazivaju sveto brdo. Inače, Marjan obiluje sakralnim objektima, većinom smještenima na njegovoj južnoj strani. Vrlo je zanimljiv i oratorij sv. Cirijaka, u kojem su živjeli pustinjaci, a koje su stari Splićani smatrali “svetim ljudima”.

U oštrom kontrastu s, primjerice, oratorijem jest lani postavljena nova 19 metara visoka moderna promatračnica na Sedlu, na visini od 148 metara. Na samu platformu stane 10 ljudi, a s nje se pruža nevjerojatan pogled. Do nje je moguće električnim autobusom park-šume Marjan, koji staje na udaljenosti od 150 metara od nje, a kreće kod info centra na Trumbićevoj obali. Radno vrijeme promatračnice ravna se po duljini dana, a u ljetnim mjesecima radi do 20 sati. Ulaz je besplatan. Isto tako, prošlog je mjeseca otvoren i obnovljeni Botanički vrt, kojim se, kako kažu, zapušteni vrt osnovan 1951. godine pretvorio u moderni interpretacijski centar botanike. Ulaz u botanički vrt je besplatan do kraja godine.

Iako je potreba zaštite Marjana spominjana još u 14. stoljeću, njegova je priča po tom pitanju ipak bila manje više tragična. Barem do 1964. godine, kada je poluotok Marjan  proglašen rezervatom prirodnog predjela to jest park-šumom te zaštićen i uveden u registre kao nepokretno kulturno dobro. Pod zaštitom je i kulturno-povijesna cjelina Meje, kao i kulturno-povijesna cjelina poluotoka Sustipana.

Potreba očuvanja Marjana i tamošnjeg šumskog pokrova bila je dakle spomenuta još u splitskom statutu iz 14. stoljeća. Čuvanje šume isprva se rješavalo povjeravanjem te zadaće dvama izabranima plemićima, odnosno na šumu su trebali paziti njihovi ljudi. Kasnije su uvedeni i stalni čuvari. No, sve je bilo uzalud. Već u 17. stoljeću Marjan je bio gol, a njegova će revitalizacija uslijediti tek u 19. stoljeću. Tada se krenulo s njegovim pošumljavanjem, no vraćanje autohtone šume bio je nemoguć zadatak. Kao alternativa je odabran praktičan alepski bor koji danas čini 90 posto tamošnjeg biljnog pokrivača. Isto tako, vrlo je dobro i agavama, od kojih je prva zasađena kod vidikovca Prve vidilice.

Općenito gledano, mimo konteksta zaštite, povijest mu je duga. Seže u prapovijest, a čak je u 4. stoljeću cesta koja je preko naselja Spalato vodila do Marjana bila ucrtana u kartu cestovne mreže od Britanije do Perzije, tzv. Tabulu Peutingerianu. Vrlo je bitna i 1020. godina iz koje datira i slavna benediktinska opatija sv. Stjepana prvomučenika na Sustipanu iz 1020. godine, kao jedna od najvećih i najznačajnijih benediktinskih opatija na istočnoj jadranskoj obali.

Među zanimljivih povijesnim činjenicama, ističe se ona da je na Marjanu izgrađen 1928. godine i prvi morski akvarij sa staklenim bazenima, s istočne strane zgrade Prirodoslovnog muzeja. “Bio je jedinstven u svijetu po tome što nije imao stalan dovod morske vode i filtracije. Požrtvovno osoblje vodu je održavalo ventilatorima i električnim grijanjem, a dopremali su je u mješinama na mazgama do prvog marjanskog vrha“, navodi se na stranici park- šume. Interesantno je i to da je zdanje mrtvačnice židovskog groblja kod Prve vidilice, a u kojoj se u današnje vrijeme nalazi popularni ugostiteljski objekt, bila prvi primjer zdanja u Splitu koje je bilo građeno cementom. Bilo je to 1892. godine.