Oštre, izrezbarene i strme bijele litice jedno su od prirodnih čuda Europe i vječna opsesija umjetnika

Eh-truh-taa… Njegovo ime, i način njegova izgovara, možda nije najromantičnija stvar na svijetu, no prizori koje pruža taj kutak Francuske, lako bi mogli biti. Upečatljive litice s kojima se francuski grad Étretat stopio kroz godine postojanja, uz koje je izgradio svoju svakodnevicu, danas obilježenu turističkim bojama, nazivaju se jednim od prirodnih čuda europskog kontinenta. Jarko bijele, neobičnih oblika i impresivnih dimenzija, ‘izreckane’ kao da ih je rezbario neki div, bila su magnet koji je oduvijek privlačio kreativce i sanjare… Pravi je magnet grad i danas, a u nastavku teksta doznajte osnovne informacije o tome zašto je to tako. Vodimo vas na virtualno putovanje u Étretat!

Smješten u Normandiji, ovaj je francuski grad najpoznatiji po spomenutom stjenovitom kompleksu – Etretat Chalk Complex – kojeg šibaju valovi La Manchea. Tri se ‘zdanja’ među tim liticama visokima i 90 metara, a koje je kroz tisućljeća, procesom erozije, oblikovala priroda, posebno ističu. Dva od njih, ogromna priroda oluka – Porte d’Aval i Porte d’Amont – vide se iz samog grada, no ne i treći, po imenu Manneporte, koji je ujedno i najveći dimenzijama.

Neizostavni je dio vizure i slavni šiljak koji izvire iz mora, visok 70 metara, a koji se prikladno naziva ‘igla’ odnosno L’Aiguille. Prelijepe su te litice, no dolaze s upozorenjem. Plima i oseka tu su moćne sile, a litice nerijetko mjesto odrona stijenja te s posjetitelje poziva na oprez i ponašanje u skladu s uputama na lokalitetu.

Nekoć, prije nego je ovaj francuski obalni grad zbog tih prirodnih ljepota postao slavan, pogled na predivnu bijelu kreaciju valova, vjetra i kiše, bio je rezerviran za žitelje malog ribarskog mjesta kakvo je Étretat nekad bio. Lokalitet su cijenili još i prije i sami Rimljani, no grad svoj razvoj počinje doživljavati u 19. stoljeću, kada se, sredinom tog stoljeća, pretvara u popularno odmorite. Mnogi od posjetitelja grada tamo su gradili kuće za odmor i vile, a tu priču o samom gradu, odnosno njegovoj povijesti, danas priča i tamošnji muzej baštine.

U moru ljepota kojima se Étretat hvali jest, a često ju se spominje kao drugu veliku istinsku atrakciju grada, jesu tamošnji vrtovi –  Étretat Gardens odnosno Jardins d’Etretat. Daleko je Jardins d’Etretat od standardnog parka kakvog biste očekivali. Podijeljen je u neobične zone, a služi i kao umjetnička galerija na otvorenom. Jedna od najslavnijih tamošnjih umjetničkih instalacija jest “Drops of Rain”, djelo španjolskog umjetnika Samuela Salceda. Riječ je o fotogeničnih sedam lica, savršeno stopljenih s biljkama, a koja predstavljaju različite emocije. Vrt trenutno radi o srijede do nedjelje, od 10 do 17 sati, a cijena ulaznice je 12,5 eura za odraslu osobu.

Počeci vrta vežu se uz 1905. godinu i francusku glumicu Madame Thébault koja se odlučila nastaniti na litici Amont, u vili koju je nazvala “La Roxelane”. I odlučila je napraviti vrt… No, onda je taj posjed 2015. godine ‘otkrio’ Alexander Grivko, krajobrazni arhitekt, te mu udahnuo novi život i transformirao ga u roku od dvije godine. Inspiraciju je vukao iz principa slavnog vrtlara kralja Luja XIV., André Le Nôtrea, zahvaljujući čemu se vrt – i kojem raste najmanje 100 tisuća biljaka – može pohvaliti savršenim ‘biljnim skulpturama’. Vrata vrta otvorena su i umjetnicima – dosad su u njemu, na neki način, djelovale njih desetine.

A upravo je ta suradnja i suživot s umjetničkom kreacijom u srži tog francuskog grada. Putovanje u Étretat nemoguće je a da se ne ‘zaroni’ u umjetničku povijest mjesta. Tu su djelovali slikari što su Eugène Boudin, Charles Daubigny, Gustave Courbet i Claude Monet, koji su bili ili inspirirani mjestom ili pak pokušali dio njegove ljepote zauvijek ovjekovječiti na svojim platnima. Eugène Isabey bio je prvi među njima koji je to pokušao učiniti. Djetinjstvo je u Étretatu proveo I književnik Guy de Maupassant, a vilu si je tamo sagradio i francuski skladatelj Jacques Offenbach.

U kolektivnu se memoriju grad upisao i kao mjesto u kojem je posljednji put viđen avion L’Oiseau Blanc, kojim su 1927. godine Charles Nungesser i François Coli pokušali izvesti prvi direktni let iz Pariza do New Yorka. Svaki trag izgubio im se iznad Atlantika, njihova je dubina i danas misterij, a na taj dio povijesti podsjeća kako spomenik, tako i muzej. Osim toga, u Étretat nas u svojim djelima vodi i Maurice Leblanc, otac lika Arsènea Lupina, u čiju se pak ‘priču’ može dublje zaroniti u njegovoj nekadašnjoj kući, a danas muzeju – Clos Lupin Museum. Grad je slavan i po crkvi Notre Dame de l’Assomption iz 12. stoljeća, natkrivenoj litici, ali i golf terenu na jednoj od litica…