“Selo ratnih žlica” krije tužnu i potresnu povijest, a u njemu i danas koriste ostatke bombi koje su im razorile zemlju kako bi izrađivali predmete i suvenire

Foto: Shutterstock
piše Martina Hrupić

Kraj jednog od najneobičnijih mjesta na svijetu, misteriozne Doline ćupova u Laosu, nalazi se i jedno od najneobičnijih sela. Njegova neobičnost, nažalost, proizlazi iz tužne i potresne povijesti tog područja, odnosno tzv. tajnog rata koji su Sjedinjene Američke Države vodile u Laosu u drugoj polovici prošlog stoljeća. Selo se zove Ban Napia, smješteno je u provinciji Xiang Khouang na sjeveroistoku Laosa. Danas je poznato pod imenom „war spoon village“, u prijevodu „selo ratnih žlica“.

Ovaj je grad doslovno "sakrio" autobusnu liniju od turista jer ju zbog gužvi lokalci nisu mogli koristiti! Samo je nestala s Google karata…

NA LAOS BAČENO NAJMANJE 270 MILIJUNA BOMBI

U razdoblju od 1964. do 1973. godine, Sjedinjene Američke Države su Laos učinile najbombardiranijom zemljom u povijesti. Pažnja međunarodne zajednice bila je prvenstveno usmjerena na događanja u susjednom Vijetnamu, dok je ono što se istodobno događalo u Laosu prolazilo ‘ispod radara’. Bombardiranja svakih osam minuta, 24 sata na dan kroz dugih devet godina…

Na Laos je u tom razdoblju, pretpostavlja se, bačeno najmanje od 260 do 270 milijuna bombi. Nešto više od trećine, neki izvori spominju i broj od 80 milijuna bombi, nije nikada eksplodiralo. Neke nisu detonirale zbog neispravnosti ili pak ljudske pogreške, a neke zbog, kako se smatra, mekanog, vlažnog tla na koje bi pale tijekom kišne sezone, a koje bi ublažilo udarac.

LAOS SU KORISTILI I ZA BACANJE NEISKORIŠTENIH BOMBI PRIJE POVRATKA U BAZU

Bombardiranje je bio dio američkih napora da unište opskrbne linije neprijatelja, tzv. „Ho Chi Minh“ trail. Bila je to mreža cesta i trailova koji su se protezali na području od Sjevernog do Južnog Vijetnama te preko u Laos i Kambodžu, a kojima su se tijekom Vijetnamskog rata opskrbljivali, kako u ljudstvu tako i u drugim potrepštinama, Viet Cong, odnosno Fronta nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama (gerilci pod direkcijom komunističkog sjevera) i Sjevernovijetnamska vojska. Također, ako piloti nisu uspjeli izvršiti svoju originalnu misiju zbog, primjerice, lošeg vremena, Laos su koristili i kao mjesto gdje bi odbacivali neiskorištene bombe prije povratka u bazu.

Slikoviti, kameni gradić na obroncima planine spaja povijest, prirodu i duhovnost, a ima i najviše besplatnih turističkih atrakcija u Europi

POTRESNA STATISTIKA RATNE PROŠLOSTI, ČIJE SE POSLJEDICE OSJEĆAJU I DANAS

Kako god bilo, neželjena ostavština je ostala. Na nju i dan danas podsjećaju brojni krateri koje su iza sebe ostavile bačene bombe, ali i žalosna statistika. Naime, od 1964. godine u incidentima vezanima uz nedetonirane eksplozivne naprave poginulo je ili pak je ozlijeđeno više od 50 tisuća ljudi u Laosu. Samo je 2021. godine, prenose mediji, diljem Laosa zabilježeno 35 incidenata u kojima je 19 osoba izgubilo život, a njih 47 je ozlijeđeno.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Federica Vairani (@federicavairani)

Mimo toga, spomenutu Dolinu ćupova smatra se pak najopasnijim arheološkim nalazištem na svijetu jer neeksplodirane bombe i dalje predstavljaju veliku opasnost na tom lokalitetu čiji su dijelovi, upravo zbog toga, i dalje zatvoreni za javnost. Naime, upravo je regija Xiang Khouang, u kojoj se nalazi i samo selo, ali i Dolina ćupova, bilo jedno od područja Laosa na koji je bačeno najviše bombi.

SAD JE NA BOMBE DNEVNO TROŠIO I DO 13 MILIJUNA DOLARA

SAD se, zbog svojih postupaka i načina kako se nosio s posljedicama istog, svojedobno našao i na meti kritika. Naime, tijekom 1990-ih i 2000-ih SAD je, piše britanski list Guardian, doprinosio godišnje s oko dva milijuna dolara za deminiranje i čišćenje tamošnjih eksplozivnim napravama kontaminiranih područja. Za usporedbu, naglašava list u nastavku, između 1964. i 1973. godine dnevno je trošio čak 13 milijuna dolara na bombe.

OSTACI BOMBI KAO MATERIJAL ZA GRADNJU KUĆA I PROIZVODNJU UPORABNIH PREDMETA

Stanovnici, suočeni s neimaštinom nakon rata, poslužili su se čime su mogli. Bačene bombe postale su za njih jedan od resursa, koji je doduše često odnosio i život. Unatoč tome i dalje su skupljali ostatke bombi te su one postale dio njihove svakodnevice. Prodavali bi ih kao metalne ostatke ili pak koristili kao ‘građevni materijal’ te materijal za ‘ukrašavanje okućnica’.

Odbačeni avionski spremnici za gorivo postali su, primjerice, čamci. Neki od stanovnika ‘sela ratnih žlica’ ostatke bombi bi skupljali pa rastakali u kućnoj radinosti. Koristeći se drvenim kalupovima, izrađuju pribor za jelo, suvenire i druge uporabne predmete. Znanje kako to raditi prenosi se iz generacije u generaciju i dan danas.

PODIJELI ČLANAK