Najveselija ulica na Balkanu vrvi umjetnicima, tamburicama i zabavom do zore: još prije 115 godina imala je čak 14 gostionica

Ono što je Sarajevu čuvena Baščaršija, Beogradu je Skadarlija. Šarmantna i flambojantna ulica u samom srcu srpske prijestolnice već više od stoljeća čuva duh starog grada. Ondje se prošlost i sadašnjost susreću uz zvuk tamburica, miris tradicionalne kuhinje i neizostavnu čašicu rakije. U ovom ambijentalnom kutku Beograda gradsku vrevu zamijenili su kamenom popločena ulica duga oko 400 metara, prigušena svjetlost starih svjetiljki i pročelja kuća kroz koje su prošle generacije umjetnika, pisaca i glumaca. Zbog jedinstvenog ugođaja Skadarliju često uspoređuju s Montmartreom, pariškom četvrti koja je stoljećima bila utočište boema.

Ušuškana između Bulevara despota Stefana i ulice Strahinjića Bana, Skadarska ulica svake godine privlači desetke tisuća posjetitelja iz čitavog svijeta. A iako je danas neizostavan dio identiteta grada, Skadarlija je do sredine 19. stoljeća bila tek rubni dio Beograda, smješten između tadašnje ”varoši u šancu” i sela Palilule. Njezini prvi stanovnici bili su Romi, zbog čega je čitav kraj dobio nadimak Šićan-mala, tj. ”ciganska mahala”.

Kvalitetnije kuće i radionice počele su se graditi tek sredinom stoljeća, a Skadarska ulica u plan grada prvi put ucrtana je 1854. Za vrijeme austrougarske vladavine kratko se zvala Ružina ulica. Službeni naziv, koji nosi i danas, dobila je 1872. Skadarliju su kroz povijest naseljavali trgovci, obrtnici i ugostitelji, a dio stanovnika živio je i od iznajmljivanja soba.

Sredinom ulice nekoć je prolazio otvoreni kanal, koji se tijekom obilnijih kiša pretvarao u bujicu te bio svojevrsna granica između dorćolskog i palilulskog dijela grada. Na jednoj strani nalazila se gostionica Tri šešira, a na drugoj Dva jelena. Obje i danas čine srce Skadarlije.

Prava preobrazba ove ljepotice datira s početka 20. stoljeća. Obnovljena je kaldrma, postavljene su ulične svjetiljke, uređeni restorani i kuće, nakon čega je ulica zapravo postala jedna od prvih pješačkih zona u Europi. Tad su se počele organizirati i ”Skadarlijske večeri”, kulturno-zabavne manifestacije koje slavi umjetnost, glazbu i tradiciju tog dijela Beograda.

A kad je 1901. srušena čuvena kavana Dardaneli, koja se nalazila preko puta današnjeg Narodnog muzeja Srbije, umjetnici i boemi bili su primorani pronaći novo mjesto za svoja okupljanja. Izabrali su prizemne kuće upravo u Skadarskoj ulici, koja je vrlo brzo nakon toga postala glavno središte kulturnog života srpske prijestolnice.

U njezinim gostionicama žustro se raspravljalo o aktualnim temama, pisale su se pjesme i priče, osnivale novine, ali i političke stranke. Ondje su se održavale prve plesne večeri i svadbe, a 1908. uprizorene su čak i predstave beogradske opere. Ovu jedinstvenu ulicu, za koju i dan-danas vrijedi čuvena izreka ”nisi boem, ako nisi viđen u Skadarliji”, rado je posjećivao i veliki hrvatski pjesnik Tin Ujević.

Prema podacima iz vodiča kroz Beograd iz 1909., u Skadarskoj i okolnim ulicama već tad je bilo 14 gostionica, iako je grad imao tek oko 90.000 stanovnika. Najpoznatija među njima, Tri šešira, otvorena je 1864. i to na mjestu nekadašnje radionice za izradu šešira. Voljeli su je umjetnici, državnici i boemi, a legenda kaže da su upravo ondje bivšoj britanskoj premijerki Margaret Thatcher prorekli veliku političku karijeru!

Iznimno popularna bila je i kavana Dva jelena, koja je tijekom desetljeća ugostila brojne ugledne posjetitelje kao što su Josip Broz Tito, bivši američki predsjednik Jimmy Carter te glumci Pierce Brosnan i Gérard Depardieu. Posebno mjesto u povijesti ove ulice ima i kuća pjesnika te slikara Đure Jakšića. Danas je pretvorena u kulturni prostor i u njoj se održavaju književne večeri, koncerti i izložbe, nastavljajući tradiciju umjetničkog stvaralaštva po kojem je Skadarlija nadaleko poznata.

Ovim simbolom Beograda dnevno prođe i do 20.000 ljudi. Dok tamburaši sviraju starogradske pjesme, a iz restorana se šire mirisi tradicionalnih jela, Skadarska ulica živi u ritmu nostalgije i nekih ljepših vremena. Srpska prijestolnica stalno se mijenja, no ova turistička atrakcija ostaje ista, autentična i sto posto svoja: i dalje čuva divne priče o umjetnicima, gostionicama i zabavama koje su u njima često trajale sve do zore…