Ovo jezero smatra se posljednjim ostatkom Panonskog mora u Hrvatskoj: zovu ga “Modro oko Slavonije” i idealno je odredište za izlet

Ušuškana na istoku Hrvatske, Požeško-slavonska županija čeka da otkrijete i istražite njezine jedinstvene atrakcije i znamenitosti te izvrsnu gastronomiju. A upravo ondje pronašli smo i jedno nerazvikano mjesto, pravi mali raj za ljubitelje netaknute prirode. Vodimo vas na Sovsko jezero, smješteno na rubu Požeške kotline, tj. na šumovitim sjevernim padinama gore Dilj. Najbliže naselje mu je Sovski Dol u općini Čaglin, koja je od grada Požege udaljena oko 35 kilometara. Ovaj skriveni biser Lijepe naše leži na nadmorskoj visini od 430 metara i jedinstveni je primjer prirodnog jezera u brdsko-brežuljkastom području kontinentalne Hrvatske.

Zovu ga i ”Modrim okom Slavonije” jer se nalazi u maloj, okrugloj, prirodnoj depresiji, koja svojim oblikom i tamnozelenom bojom, koja se na trenutke prelijeva u veličanstvenu modru, podsjeća upravo na oko. Sovsko jezero 1989. godine proglašeno je značajnim krajobrazom, koje se prostire na površini od oko 68 hektara, dok površina samog jezera iznosi oko 3600 metara kvadratnih.

S istočne i sjeveroistočne strane okružuju ga šume hrasta kitnjaka, običnog graba, gorske bukve, hrasta medunca i crnog jasena, a sa zapadne i južne pašnjaci, stari voćnjaci te oranice, što svjedoči o dugotrajnoj čovjekovoj prisutnosti u okolici jezera. Rubovi su mu obrasli trskom i rogozom.

Osim mnogim vrstama vodozemaca i gmazova, ovo jedinstveno prirodno jezero na prekrasnoj Dilj gori također je važno utočište pticama močvaricama (trstenjak, liska, gnjurac, divlja patka i siva čaplja), koje se oko njega i u njemu gnijezde ili hrane.

Ovo čarobno jezero, koje je dio ekološke mreže Natura 2000, ima i vlastiti izvor vode, koji je posljedica geomorfoloških aktivnosti u prošlosti. Dubina mu u središnjem dijelu iznosi oko deset metara, a zanimljiv je i podatak da, što se tiče riba, u njemu živi samo jedna vrsta, zlatni karas. Ribolov je dopušten samo u određenom razdoblju, a poribljavanje drugim vrstama najstrože je zabranjeno.

Sovsko jezero u Požeško-slavonskoj županiji smatra se posljednjim ostatkom Panonskog mora u Hrvatskoj, na što ukazuju okolni slojevi vapnenca s fosilima riba i školjki. Turistički potencijal ovog mjesta uistinu je ogroman, a isti su već prepoznali brojni izletnici, koji ovamo dolaze uživati u pikniku, roštiljanju, dugim šetnjama po proplancima i šumama te čarobnim pogledima koji pucaju s obližnjeg drvenog vidikovca.

Za postanak ovog jezera veže se puno zanimljivih priča i legendi. Prema jednoj, isto je, baš kao i naselje Sovski Dol, ime dobilo po sovama, a drugu, koja je davne 1878. godine bila objavljena u ”Prirodnom zemljopisu Hrvatske”, zabilježio je pjesnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin.

Ona pak kaže da je Sovsko jezero isplakala Danica, koja je dane i noći provodila u molitvi, roneći suze zbog svoje okrutne braće, Petra i Jakoba, koji su ugnjetavali kmetove i zagorčavali im živote. ”Sto godina činila je Danica pokoru, sve dok se nije utopila u suzama svojim”, zapisano je.

A 2022. otvorena je i 556 metara dugačka poučna šetnica, koja okružuje Sovsko jezero i ima dva mola s odmorištima te četiri poučna panoa. Izgrađena je na okruglim drvenim pilotima od montažnih drvenih elemenata, koji ne ugrožavaju prirodnost i izvornost ovog područja.