Špilja na sjeveru Hrvatske jedno je od najvažnijih nalazišta neandertalaca na svijetu i otkrila je odgovore na pitanja o životu naših predaka

Prirodni je to ‘prozor’ nastao u debeloj stijeni kroz koji se, gledate li prema van, nazire zelenilo i plavetnilo slobode. Nekada, u doba njegovih davnih stanovnika, bila je prvoklasno sklonište u kojem se odvijao život. Danas je mjesto učenja o našim precima, onima koji su davno hodali tim područjem, koji su nas doveli do onoga što smo i gdje smo danas… Špilja Vindija kod sela Donja Voća, udaljena od Varaždina kojih 20 kilometara, jedno je od najznačajnijih hrvatskih arheoloških i paleontoloških nalazišta, slavno i važno i u svjetskim okvirima.

Mjesto je to gdje, učeći o onima koji su bili prije nas, učimo o samima sebi. I dom s puno godina u svojim ‘zidovima. Špilja Vindija bila je korištena kao mjesto za život još 40 tisuća godina pr. Kr., pa sve do 9. stoljeća. No, kako su ‘ti’, prije nas, funkcionirali? Prema onome što je utvrđeno, davni stanovnici špilje Vindija, ti rani moderni ljudi, izrađivali su šiljke od kostiju. Na njihovu je jelovniku praktički bilo samo meso. Lovili su.

Da bi preživjeli bili su društveno organizirani. Pretpostavlja se da su živjeli u malim skupinama koje su brojile do 10 pripadnika. Špilje su koristili kao sklonište, a najviše su vremena u biti provodili na otvorenom. Znali su za vatru, a izrađivali su i odjeću od životinjske kože. Brinuli su se o svojim bolesnima, i mogli govoriti, no ne poput modernih ljudi…

Špilja Vindija bila je upravo njihov dom, a pronalasci iz nje smatraju se jednim od najznačajnijih ostataka neandertalaca na svijetu. Znanstvenici su ih otkrili 1974. godine, a u špilji su, osim ostataka ljudi, pronađeni i ostaci životinja, ali i više tisuća kamenih i koštanih predmeta, odnosno rukotvorina. “Brojni fosilni ostatci neandertalaca iz Vindije prikazuju evolucijski razvoj prema suvremenom čovjeku. Zanimljivo je da se vindijski neandertalci po određenim anatomskim karakteristikama razlikuju od tzv. klasičnih neandertalaca (primjerice onih iz Krapine) jer pokazuju moderna obilježja”, navodi se na stranici Priroda Varaždinske županije, odnosno stranici javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode.

Ta spoznaja iz špilje Vindija, navodi isti izvor, pokazala se jako bitnom i krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. “Odigrala je važnu ulogu u razvoju asimilacijskog modela evolucije modernih ljudi. Upravo Istraživanjima fosilnih kostiju neandertalaca iz Vindije, utvrđeno je da u genomu suvremenog čovjeka ima neandertalskih gena, što potvrđuje da su se neandertalci uspješno miješali s modernim ljudima”, navodi isti izvor.

Nalazište koje je zadužilo svijet nalazi se na udaljenosti od oko dva kilometra do naselja Donja Voća, na Križnjakovom vrhu, na Ravnoj Gori, na nadmorskoj visini od 275 metara. Spilja je stara najmanje 15 milijuna godina. Do nje se dolazi kroz dolinu potoka Šokot te usponom do nadmorske visine od 275 metara, na kojoj se spilja nalazi. Ona, iako je zatvorena za ulazak, predstavlja dobar prizor i izvana s obzirom na značajne dimenzije ulaza. Što se tiče unutrašnjosti, ona je dugačka oko 50 metara, a široka 30-ak metara. Ovalnog je oblika, a visina joj je i viša od 20 metara.

Špilje Vindije, koja je poznata i pod imenima Vindrija, Križnjakova jama te Lavska jama, u svojim su se zapisima prvi dotakli Ivan Kukuljević-Sakcinski te, na samom početku 20. stoljeća, Dragutin Gorjanović-Kramberger i Dragutin Hirc. No, za pronalazak rukotvorina i ostataka životinja odgovoran je bio Stjepan Vuković 1928. godine. On je tada započeo iskopavanja, koja je vršio – uz pauze – do 1967. godine, dok se daljnjim istraživanjima od 1970-ih i 1980-ih bavio Mirko Malez.