Utvrda na obali rijeke Une skriveni je dragulj susjedne BiH: bila je sirotište, sanatorij, a danas je vrhunska turistička atrakcija

Utvrde su od pamtivijeka bile središta moći, simboli sigurnosti i nepobjedivosti, mjesta epskih borbi i intriga. Neizostavan su motiv u popularnim filmovima, TV serijama i knjigama te svjedoci prošlih vremena koji nas ne prestaju intrigirati. Svaka ima svoju priču, a jedna itekako važna veže se uz srednjovjekovni grad Ostrožac, jednu od najimpozantnijih građevina na prostoru Unsko-sanskog kantona u Bosni i Hercegovini. Smješten na dominantnoj uzvisini iznad lijeve obale rijeke Une i istoimenog naselja, na svega 15-ak kilometara od Bihaća, ovaj ljepotan izgrađivan je i dograđivan tijekom nekoliko stoljeća, a svoju privlačnost uspio je zadržati sve do danas. Monumentalni Ostrožac godišnje posjeti i do 30.000 ljudi, a iako je sam dvorac, koji je 2013. uvršten na listu nacionalnih spomenika BiH, u ruševnom stanju, njegove zidine i park dobro se drže.

Arhitektonsko remek-djelo koje oduzima dah zapravo se sastoji od srednjovjekovnih i turskih ostataka zidina, tabija i kula. Ovaj historicistički dragulj obitelji von Berks, plemića podrijetlom iz Engleske, ima i pravu umjetničku galeriju pod vedrim nebom. Ista je prepuna monumentalnih skulptura, koje krase veliko dvorište nekadašnjeg Ostrožačkog grada. Galerija djeluje od ’70-ih godina prošlog stoljeća (nije bila u funkciji samo tijekom rata od 1992. do 1995. godine), a stvorila ju je kolonija talentiranih kipara, također nazvana ”Ostrožac”.

Grad se prvi put spominje u listinama davne 1286. kao posjed knezova Blagajskih, jednog od ogranaka loze Babonića, poznatih i kao knezovi ostrožački. Hrvatsko-ugarski i češki kralj Žigmund Luksemburški Babonićima je u nekoliko navrata oduzimao Ostrožac, no na kraju ga je ipak odlučio ostaviti u njihovu posjedu. Ostrožački grad bio je samo jedan u nizu čitavog sistema obrane u tom dijelu BiH, a više od jedne trećine takvih povijesnih objekata nalazilo se upravo oko Bihaća.

Nakon što su se Blagajski preselili u današnju Sloveniju (zadnji Blagaj bez potomaka umro je u Ljubljani pred sam kraj 19. stoljeća), Ostrožački grad osvojio je general Georg barun von Khevenhüller, da bi ga, nakon drugog pokušaja, preuzeo Ferhat paša Sokolović. A u okviru Osmanskog carstva, na čelu slavne ostrožačke kapetanije bili su Beširevići. Njihova vladavina Ostrošcem trajala je skoro dva i pol stoljeća.

Jedan od spomenutih kapetana, možda djed zadnjeg kapetana Murat bega Beširevića, znatno je proširio grad, dodavši mu bedeme, tabije, kule i konak, čime je Ostrožac dobio prepoznatljiv, duguljast oblik. Nadalje, mnogi kapetani u Bosni priključili su se Husein kapetanu Gradaščeviću u borbi za autonomiju unutar Osmanskog carstva. Nakon brojnih bitaka, taj pokret je ugušen, kapetanije su ukinute, a gradovi, njih oko 33, koji su bili sjedišta otpora, spaljeni su i srušeni.

Sam Ostrožac od propadanja i zaborava spasila je Isabella von Berks, rođena Adamović Čepinska. Nakon što je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu, u Bihać je na mjesto okružnog načelnika došao njezin suprug, dr. Lothar von Berks, vitez Malteškog reda. Kapetan Mehmed beg Beširević grad i njegova zemljišta prodao je upravo Isabelli von Berks, koja se, nakon obnove istog, s obitelji 1. travnja 1902. uselila u dvorac.

A u njemu su živjeli sve do Drugog svjetskog rata, koji su dočekali u Slavoniji, točnije u Podgoraču, odakle su se kasnije preselili rodbini u Valpovo. Samo jedan Berks ostao je u dvorcu Ostrožac, gdje je 1942. dočekao partizane. Naime, 4. studenog 1942. Bihać je oslobođen, proglašena je Bihaćka republika i održano je Prvo zasjedanje AVNOJ-a. I Josip Broz Tito boravio je u dvorcu, a veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazor u njemu je tih dana pisao svoj dnevnik “S partizanima”. Spomenuti Berks odveden je u Bihać, gdje je strijeljan i pokopan u jednoj jami.

Čitavo imanje Berksovih proglašeno je narodnom/društvenom imovinom 1946. U dvorcu je neko vrijeme bila smještena ratna siročad, njih stotinjak, isti je kasnije korišten i kao sanatorij, a ’60-ih godina prošlog stoljeća u perivoju Ostrošca izgrađena je zgrada osnovne škole “Munib Muranović”, koja je srušena početkom ’80-ih.