Najudaljeniju točku na svijetu pronašao je Hrvat: nazivaju je grobljem svemirskih letjelica i najtajanstvenijim mjestom na Zemlji

Dokle vam pogled seže nigdje nikoga. Nema naznaka života, nema tragova ljudi, nema kopna na vidiku. Nalazite se u plavoj vodenoj ‘pustinji’ nemirne površine koja se proteže u beskonačnu daljinu… Točnije, čak 2685 kilometara u svakom smjeru u kojem pogledate. Dojam je kao da ste ‘Pale sam na svijetu’ na kraju svijeta. No, u biti, to nije kraj svijeta. Vi se nalazite na tzv. Točki Nemo (na engleskom Point Nemo), najusamljenijem mjestu na svijetu na kojem su vam, od svih ljudi na zemlji, najbliži astronauti u Međunarodnoj svemirskoj postaji, i to 400 kilometara iznad vas. Naravno, ako postaja u dotičnom trenutku tamo prolazi, u jednom od svojih dnevnih kruženja oko Zemlje…

Točka Nemo, dakle, slovi za najizoliranije, najudaljenije mjesto na kugli zemaljskoj. No, ona, smještena u prostranstvima Pacifika, doista jest samo ‘točka’, odnosno lokacija na kojoj nema kopna. Više je riječ o, mogli bismo reći, geografskoj oznaci. Ona se nalazi na 48°52.6′ južne geografske širine i 123°23.6′ zapadne geografske dužine, a nazivaju je i najtajanstvenijim mjestom na svijetu. Najbliže naznake kopna, udaljene spomenutih oko 2700 kilometara, su otok Ducie, otočić Motu Nui i otok Maher.

I ti njezini doista vrlo udaljeni susjedi posebni su sami po sebi. Na sjeveru, otok Ducie je nenaseljeni atol bez pitke vode, udaljeni dio otočja Pitcairn. Na sjeveroistoku se nalazi Motu Nui, koji ‘pripada’ Uskršnjem otoku. Na jugu to je Maher zameten u snijegu, koji spada pod Antarktiku te je otkriven tek sredinom 20. stoljeća.

Ako kružnicom spojite ta tri mjesta, dobit ćete ogromno područje površine oko 22 i pol milijuna kilometara četvornih, tek malo veće od nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. U središtu tog prostranstva nalazi se pak Točka Nemo. Njezin antipod ‘stoji’ pak u zapadnom Kazahstanu, u regiji Aktobe, oko 50 kilometara od grada po imenu Shubarkuduk.

Zanimljivo, za ime te točke ali i njezin izračun ‘odgovoran’ je hrvatsko-kanadski geodet i matematičar Hrvoje Lukatela. On je lokaciju Točke Nemo utvrdio 1992. godine, a dao joj je i ime i to po kapetanu Nemu iz njegove omiljene knjige iz djetinjstva, Jules Verneova romana ’20 tisuća milja pod morem’. I njezino ime govori o njezinoj prirodi. Nemo na latinskom znači ‘nitko’ ili pak ‘nema čovjeka’.

Ta udaljenost i izoliranost učinila je Točku Nemo vrlo poželjnom destinacijom u kontekstu svemirske industrije. Naime, upravo to područje naziva se i grobljem svemirskih letjelica, u kojem na dubini od nekoliko tisuća kilometara, počivaju ostaci različitih satelita, raketa i sličnih objekata. Ti ostaci tamo mogu pasti na Zemlju sigurno, tako da njihovi komadi u koje se lome pri ulasku u atmosferu ne ugroze ljude, naselja ili pak pomorski promet.

Pretpostavlja se da čak 260 svemirskih letjelica tog tipa, neki čak kažu 300, počiva na tamošnjim dubinama od oko 4000 metara. Najveći i vjerojatno najslavniji objekt koji je tamo pronašao vječni dom jest ruska svemirska postaja Mir, teška 120 tona, koju je tamošnje vodeno prostranstvo progutalo 2001. godine. Međunarodna svemirska postaja tamo će skončati, najavljeno je, 2031. godine.

S obzirom na tu izoliranost, pogotovo od utjecaja čovjeka, očekivalo bi se da je to područje prepuno života, no znanstvenici tvrde da to nije slučaj. To je područje, kažu, vrlo siromašno hranjivim tvarima te praktički beživotno. No, tamo je 1997. godine isto tako registriran i misteriozni niskofrekventni zvuk iz dubine presnažan čak i za kitove…

Prvi ljudi koji su plivali na području Točke Nemo su Chris Brown (62) i njegov sin Mika (32), nakon pet godina planiranja. To im je pošlo za rukom 2024. godine. Isplovili su na istraživačkom brodu Hanse Explorer iz Čilea i do Točke Nemo im je trebalo kojih osam dana, ponekad i po sedam metara visokim valovima. Boja mora na tom mjestu bila je, rekao je kasnije Chris, gotovo neonski plava, unatoč dubini.