Ova europska država ima polovicu svih kružnih tokova na svijetu, a u glavnom gradu uopće ne postoji znak STOP

Krenete na putovanje Francuskom, možda neki road trip, obilazak najljepših mjesta i pokrajina, a svratit ćete i u najpoznatije gradove. Palite navigaciju i svakih nekoliko minuta čujete istu uputu: „Na kružnom toku izađite na izlaz dva.“ Kružni tokovi redaju se jedan za drugim, postoje i u selima, gradovima, čak i planinama. Francuska je, naime, zemlja s daleko najviše kružnih tokova i često se navodi podatak da se u njoj nalazi polovica svih na svijetu. Otkud toliko kružnih tokova? I, kad smo već kod neobičnih prometnih rješenja, zašto u Parizu ne postoji nijedan znak Stop?

Mali, veliki, ukrašeni cvijećem, skulpturama, fontanama ili simbolima lokalnog kraja, kružni tokovi u Francuskoj nisu samo prometno rješenje. Postali su neizostavan dio krajolika i jedna od neobičnijih francuskih prometnih posebnosti. Tek što prođete jedan, na vidiku se pojavljuje sljedeći.

Točan broj ipak nije jednostavno utvrditi. Neke analize govore o približno 43.000, druge o 50.000, a najnovija kartografska procjena prelazi 65.000. Razlike nastaju zbog različitih definicija i načina brojanja: neke baze uključuju male montažne kružne tokove, prometne otoke i tradicionalna kružna raskrižja, dok ih druge izostavljaju. Problem je i u tome što se novi neprestano grade.

Francuski Nacionalni institut za geografske i šumarske informacije, poznat kao IGN, objavio je 2025. kartu prema kojoj Francuska ima više od 65.000 kružnih tokova. Karta je izrađena kombiniranjem podataka IGN-a i OpenStreetMapa, a kružni tokovi zabilježeni su posvuda, od obale i visokih planina do francuskih prekomorskih područja.

U brojnim člancima, turističkim vodičima i objavama na društvenim mrežama može se pronaći tvrdnja da se u Francuskoj nalazi polovica, pa čak i dvije trećine svih kružnih tokova na svijetu. Zvuči nevjerojatno, no dostupni podaci ne potvrđuju tu tvrdnju.

Analiza podataka OpenStreetMapa, koju je 2023. objavila platforma DiscoverCars, u Francuskoj je izbrojila 42.986 kružnih tokova. Slijedili su Ujedinjeno Kraljevstvo s 25.976, Italija s 18.172, Španjolska s 15.053 i Brazil s 11.854 kružna toka. Već zbroj sljedećih nekoliko država pokazuje da Francuska ne može imati polovicu svjetskog ukupnog broja, ali i dalje ostaje uvjerljiva rekorderka. U istoj je analizi bila prva i prema broju kružnih tokova na milijun stanovnika. Drugim riječima, svijet nema jedinstven i služben registar svih kružnih tokova, ali sve relevantne procjene slažu se oko jednoga: nijedna država nema ih toliko kao Francuska.

Korijeni francuske ljubavi prema kružnom prometu sežu na početak 20. stoljeća. Pariški arhitekt i urbanist Eugène Hénard proučavao je kako rasteretiti sve prometnije gradske ulice te je početkom 1900-ih razradio koncept koji je nazvao carrefour à giration, raskrižje na kojem se promet kreće u jednom smjeru oko središnje prepreke.

U njegovim studijama o preobrazbi Pariza posebno poglavlje bilo je posvećeno „slobodnim raskrižjima i kružnim raskrižjima“. Hénardova rješenja još nisu bila jednaka današnjim modernim kružnim tokovima, ali postavila su temelje ideji da vozila ne moraju stati na svakom raskrižju niti se međusobno presijecati pod pravim kutom.

Moderni kružni tokovi u Francuskoj pojavili su se tek krajem 1970-ih. Presudan trenutak stigao je 1983., kada je donesen dekret kojim su promijenjena pravila prednosti. Vozači koji ulaze u moderno kružno raskrižje morali su propustiti vozila koja se već nalaze u kružnom toku. Time je uvedeno pravilo koje danas smatramo uobičajenim, a promet je postao jednostavniji, protočniji i sigurniji.

Nakon toga, broj kružnih tokova u samo dvadesetak godina porastao je s približno 500 na 25.000. Krajem 1994. u zemlji ih je bilo evidentirano 12.080, a samo te godine izgrađeno ih je oko 1500. Do danas je broj eksplodirao, a razlog nije teško pretpostaviti: sigurnost i protočnost prometa.

Možda najpoznatiji kružni tok nalazi se oko Slavoluka pobjede u Parizu i mnoge zbunjuje jer se na njemu ne primjenjuju uobičajena prometna pravila. Golemo raskrižje na Place Charles-de-Gaulleu, poznatom i kao Place de l’Étoile, izgleda poput kružnog toka, ali se na njemu primjenjuje pariško pravilo prednosti zdesna. Vozila koja se već kreću oko spomenika propuštaju ona koja ulaze s neke od velikih avenija. Upravo zato vožnja tim pariškim prometnim krugom mnogim posjetiteljima izgleda poput pažljivo organiziranog kaosa.

Vožnja u Parizu strance zbunjuje zbog još jedne zanimljivosti: u cijelom Parizu nema nijednog znaka STOP. Posljednji je uklonjen 2013. godine. To, naravno, ne znači da se pariški vozači nikada ne moraju zaustaviti. Promet reguliraju semafori, znakovi za obvezno propuštanje i, prije svega, pravilo prednosti vozila koje dolazi zdesna. Na brojnim manjim raskrižjima vozač mora obratiti pozornost na vozila koja dolaze iz ulice s njegove desne strane, čak i kada ta ulica djeluje manje važnom.