Prapovijesna šuma u blizini Zagreba skriva crne tartufe i više od 200 vrsta ptica te je idealno odredište za izlet u prirodu

Zamislite gustu, neprohodnu šumu prepunu životinja, gorostasnih stabala, ptica koje pjevaju… Šumu koja je netaknuta ljudskom rukom, iz koje čovjek uzima samo onoliko koliko mu treba… Tako je to nekada davno bilo na području Turopolja, a Turopoljski lug, ostatak prapovijesne šume koja je nekada krasila to područje, i danas podsjeća na ta vremena. Ovo je njegova priča…

Turopoljski lug danas je proglašen značajnim krajobrazom, u kombinaciji s vlažnim livadama uz rijeku Odru, a nalazi se na granici Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije. Kad kažemo Turopoljski lug u biti mislimo na poplavnu šumu hrasta lužnjaka koja je u biti ostatak spomenute prapovijesne šume koja je nekada prekrivala cijelo područje između Siska i Velike Gorice. Stoga su je i zvali Velika šuma. Površina danas zaštićenog područja iznosi 3400 hektara.

Nevjerojatno je bitan Turopoljski lug. I to ne samo kao svjedok nekih davnih vremena, na koja među ostalim podsjećaju i Vrata od Krča. Riječ je o spomeniku kulture postavljenom još 1779. godine, u spomen ljudskom trudu i radu. Naime, drvo Turopoljskog luga u tim je prošlim vremenima doslovno značilo život. Od njega se radilo sve – od domova u kojima su ljudi živjeli i svih ostalih objekata do svih mogućih uporabnih predmeta. No, šuma se krčila kako bi se dobile i obradive površine.

Vrata od krča podignuta su upravo nakon jednog takvog krčenja te ogromne šume. Ono je trajalo nekoliko godina, od 1774. do 1779. godine, a tijekom njega je zemlja podijeljena na 1600 jednakih parcela. U znak tog uspjeha podignuta su Vrata od krča. Naravno, stupovi koji drže njihovu gredu u originalu su bili od drveta. Danas su betonski, no za razliku od nekadašnjih,odolijevaju svim izazovima. Primjerice, Vrata od krča bila su uništena u poplavi 1914. godine. Turopoljci su, također logično, bili i vrlo vješti u drvodjeljstvu, o čemu svjedoče i današnji primjerci tradicionalne arhitekture, odnosno turopoljskih drvenih crkava i kuća.

No, Turopoljski lug izuzeto je bitan i po tome što je dom brojnim životinjskim i biljnim vrstama. Ovo je područje izuzetno bitno u smislu staništa, odnosno raznolikosti istih.

„Zabilježeno je 48 različitih stanišnih tipova, 358 biljnih svojti, 133 vrsta kornjaša, 60 vrsta pauka, 73 vrste danjih leptira, 23 vrste vretenaca, 13 vrsta vodozemaca, 9 vrsta gmazova, 23 vrste riba i 33 vrste sisavaca. Ova staništa se osobito ističu brojnošću i raznolikošću vrsta ptica, kojih je zabilježeno više od 200 vrsta. Od onih najugroženijih treba istaknuti orla kliktaša, štekavca, eju livadarku, crnu rodu te kosca, koji se gnijezdi na vlažnim livadama uz Odru“, navodi se na stranici Zeleni prsten.

No, čak ni to nije sve. Turopoljski lug poznat je po još dvama bogatstvima. Jedno je ono arheološko – na tom je području dosad pronađeno više od 100 zemljanih tumula iz rimskog doba, od kojih najveći ima promjer 18 metara. Drugo bogatstvo jest pak njegovo veličanstvo crni tartuf. Njega danas slavne i tamošnje Poučne staze crnih tartufa, ali i jelovnici restorana. Crni tartuf je inače manje intenzivan od bijelog, ima orašasti, drvenasti okus i oštru aromu. Također, i jeftiniji je od bijelog.

Za sve one koji pak traže odličnu šetnju u turopoljskom kraju tu pak je poučna pješačka staza Šumarica, dugačka oko devet kilometara koja povezuje naselja Krušak i Kozjaču. Označena je markacijama u obliku bijelog cvijeta. U biti, markacija simbolizira cvijet bijelu šumaricu, zaštićenu i otrovnu biljku koja prekriva šumski pod poput tepiha, a čiji se svježi sok nekada upotrebljavao kao otrov za mazanje vrhova strijela.

Imajte na umu da staza nije kružna. Ona počinje kod lugarnice Šumarije Velika Gorica na Krušaku, oko 12 kilometara od Velike Gorice, na cesti Mala i Velika Buna prema Kravarskom i Pokupskom, a završava u selu Kozjača kod kapele Sv. Mihaela arkanđela i caffe bara Pevec, nakon vrha Lakovica.