Skinuli smo cipele, ušli u špilje stare 22 stoljeća i ostali bez riječi! Pod zemljom se kriju čak 157 skulpture

Nakon Sigiriye, nevjerojatne ‘lavlje stijene’, jednog od najpoznatijih spomenika Šri Lanke, pomislili biste da malo što može zadiviti. Sigiriyu, taj ogromni komad stijene koji nadvisuje džunglu, teško je opisati. Izgleda potpuno nadnaravno, do nje vodi više od 1000 stepenica, svaka otkriva sve ljepši pogled, često pod budnim okom majmuna. Svaki korak uzbrdo, u njezinu narančastu toplinu, korak je sve dublje u povijest, ali i dosjetljivost i općenito volju čovjeka. Nakon toga pomislili biste ‘to je to, vrhunac Šri Lanke je iza mene’. I možda doista jest tako jer je Sigiriya uvijek svima na prvom mjestu, no Šri Lanka će vas definitivno ponovno očarati. Nama se to dogodilo već idućeg jutra, u gradu sasvim neobičnog imena.

Dambulla je, naime, dom Špiljskog hrama Rangiri poznatog i pod nazivima Dambulla Cave Temple ili pak Royal Rock Temple. Riječ je o još jednom šrilankanskom lokalitetu uvrštenom na popis svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. Taj budistički hram, jedan od najslavnijih u toj otočnoj državi, a prestižni je status dobio 1991. godine.

Statistika do koje vodi uspon stepenicama na tzv. Dambulla rock u trajanju od 10 minuta, ponovno u društvu majmuna i to jedne od onih opakih bandi koja izgleda da bi vam rado, osim hrane, otela i dušu da može, izgleda otprilike ovako: 22 stoljeća postojanja, ukupno pet hramova, murali koji se protežu na 2100 četvornih metara, 157 statua… Posjetili smo kasnije još jedan svjetski poznati hram, u gradu Kandyju, i to pod imenom Hram relikvije Budinog zuba (Sri Dalada Maligawa), no ako osobno moramo birati špiljski hram Rangiri, kao najveći i najočuvaniji špiljski hram na Šri Lanci, definitivno ‘pobjeđuje’.

Za početak, samo mjesto gdje se nalazi. On je, čini se na prvu, ‘uguran’ ispod ogromne stijene. No, u biti, bijelo zdanje mnogo novijeg datuma (izgrađeno je 30-ih godina prošlog stoljeća) skriva špilje pretvorene u hramove čiji počeci sežu u 3. stoljeće prije Krista. Upravo tada su se u tim špiljama, koje su tijekom narednih stoljeća uređivane te stekle status službenog svetišta, nastanili budistički redovnici. Kompleks je, navode i na samim stranicama UNESCO-a, s vremenom prerastao u jedan od najvećih i najizvanrednijih budističkih kompleksa Južne i Jugoistočne Azije, poznat po inovativnom dizajnu i uređenju.

No, za početak, osnove. Kao i mnogi drugi koji posjećuju Šri Lanku, a nemaju puno vremena i žele vidjeti što više, iznajmili smo automobil s vozačem preko jednog od lokalnih turističkih servisa koji omogućava da sami krojite rutu kojom želite istraživati tu zemlju. Bio je to vrlo lagodan način putovanja u toj vrućoj zemlji (naravno, financijski izdašniji nego da putujete lokalnim prijevozom), a u ovom slučaju je značio da smo do Dambulle došli ujutro, nakon što smo dvije noći proveli u okolici lavlje stijene. Uslijedila je kupnja ulaznice, koja je doduše jeftinija od one za Sigiriyu. U trenutku naše posjete ulaz u kompleks lavlje stijene koštao je za odraslu osobu 36 dolara. Neki se bune zbog skupoće, no to mjesto doista to zaslužuje. Isto tako nam je dojam da u Šri Lanki doista cijene ono što imaju: nema besplatnih znamenitosti i upravo je na ulaznice otišlo dosta budžeta. No, na to smo i računali.

U svakom slučaju, ulaz u špiljski hram Rangiri platili smo najviše 10 dolara po odrasloj osobi i krenuli se uspinjati stepenicama. Nije to zahtjevan uspon, a i sam je prepun uzbuđenja. Po putu ćete se, sigurno je, sresti s već spomenutim majmunima. Isto tako, proći ćete i kraj žena koje prodaju najljepše cvjetove lotusa… Na stepenicama nećete biti sami, ljudi ima, a svakako, iako izgledaju pitomo, pazite kako hodate. Stepenice su ponekad pomalo grbave i mene je to koštalo pada i šivanja koljena. Srećom, tek nakon što smo se vraćali, što znači da sam nevjerojatni kompleks špiljskih hramova razgledala još uvijek ‘u jednom komadu’.

Stepenice završavaju proširenjem koje se nalazi kod ulaza u sam kompleks, a tamo ostavljate i svoju obuću. Naime, u hram se ulazi bos, a čuvanje obuće se naplaćuje. Riječ je o simboličnom iznosu. Ista praksa dočekat će vas i kod ostalih šrilankanskih vjerskih znamenitosti, odnosno hramova. Ovisno kada dođete u obilazak hrama, a mi preporučujemo što ranije ujutro zbog vrućina, pod će možda biti vruć ili pak neizdržljivo vruć.

Nakon svih tih ‘formalnosti’ napokon nam se otvorio nevjerojatan svijet tog špiljskog kompleksa hramova koji ponekad smatraju jednim od najboljih ‘svjedoka’ drevne Šri Lanke. Špilje, njih pet ukupno, od kojih je svaka pretvorena u hram, svetište su službeno postale u 1. stoljeću, kada se u njih sklonio kralj Valagamba, koji je pred južnoindijskim osvajačima morao pobjeći iz kraljevskog grada Anuradhapure. Nakon što je opasnost prošla, a on se vratio kući, u znak zahvalnosti je na ovoj lokaciji dao oformiti službeno svetište pod ogromnom stijenom. Tijekom stoljeća ono se samo punilo kipovima i nevjerojatnim slikarijama kojima danas, srećom, još uvijek imamo prilike svjedočiti….

U biti, kad uđete u dvorište tog kompleksa, slijedi istraživanje. Većina posjetitelja, a tamo definitivno nećete biti sami, kreće redom od špilje do špilje. Bijela građevina s prolazima i stupovima u biti je novijeg datuma i tek predstavlja ‘ulaz’ u pravo blago koje se skriva u stijeni.

To su redom Devaraja Viharaya ili Hram božanskog kralja, najstariji i prvi hram u cijelom kompleksu čiji je najupečatljiviji moment 14 metara dugi kip ležećeg Bude koji je isklesan u stijeni. U toj su špilji, odnosno hramu i najstarije slikarije. Drugi hram se zove Maharaja Viharaya ili Hram velikih kraljeva. Od svih tamošnjih hramova ovaj je najizvanredniji i vizualno najdojmljiviji te sadrži čak 56 kipova Bude. Treći hram zove se Maha Alut Viharaya odnosno Veliki novi hram i on datira iz 18. stoljeća. U njemu leži još jedan ogromni Buda. Četvrti hram se zove Paccima Viharaya ili Zapadni hram, a peti, najmlađi, Devana Alut Viharaya ili Drugi novi hram. U tom posljednjem granit nije glavni materijal, već opeka.

Svaki od njih, pogotovo prvi i drugi, odišu nekom posebnom energijom. Unutra je sve smirenije nego vani, čak i unatoč drugim posjetiteljima, temperatura je drugačija, zrak je drugačiji, oči i tijelo odmah prepoznaju da ste na doista posebnom mjestu. Čak je i naš maleni, tada dvogodišnjak, bio opčinjen i bespogovorno sudjelovao u obilasku, pomalo opčinjen neobičnim prizorom. Takva je jednostavno Šri Lanka: zadivljuje.