U šetnji uz more i predivnu plažu naletjeli smo na ovu impresivnu mletačku utvrdu koja je ponos popularnog hrvatskog otoka

Na svega 20 minuta vožnje od Zadra i u neposrednoj blizini povijesnog grada Nina smjestio se otok Vir. S kopnom je od 1976. godine spojen lučkim mostom, a krase ga čarobne plaže okružene borovom šumom i mirisnim mediteranskim biljem te kristalno čisto more. Brojne virske uvale prave su male oaze netaknute prirode, a najveća znamenitost otoka svakako je čuvena mletačka utvrda, virska Kaštelina. Smještena na rtu Kozjak, ista datira s početka 16. stoljeća i do nje vode dva puta, jedan uski između suhozida i drugi uz samu plažu koju čuvaju impresivne stijene.

Ova povijesna ljepotica nekoć je služila za obranu od uskoka i Turaka. Naime, u slučaju napada bila je zamišljena kao sklonište za stanovnike čitavog otoka Vira, ali i susjednog ninskog kraja. Iako su se oko sličnih srednjovjekovnih kaštela, koje možemo pronaći diljem dalmatinske obale, često gradile kuće, koje su s vremenom postale jezgra samog mjesta, s ovom utvrdom to nije bilo slučaj.

Virska Kaštelina podignuta je na osami. Nalazi se na malenom rtu, koji je s čak tri strane zaštićen Jadranskim morem. Na razumnoj je udaljenosti od prevlake, koja je u vrijeme njezine gradnje još spajala otok s kopnom. Prostranija pravokutna kula na zapadnoj strani i istočna kvadratna kula povezane su obrambenim zidom. U sklopu same utvrde podignuta je i kula s funkcijom vidikovca. S nje je pucao pogled na čitave Ravne kotare, što je omogućavalo nadzor pristupa prevlaci s kopnene strane.

S obzirom na to da je organizacija obrane kaštela bila usmjerena prema kopnu, more je bilo jedini mogući put za napuštanje utvrde te dobivanje pristupa pomoćnim snagama i opskrbi. Stoga sve navedeno jasno upućuje na to da je osnovna funkcija virske Kašteline bila očuvanje ljudskih života i njihove pokretne imovine, a ne obrana okolnog teritorija. U slučaju dolaska Osmanlija, mještani su u utvrdi trebali pričekati brodove koji bi ih, po potrebi, prebacili na sigurnije mjesto.

Od opasnosti, koja je potencijalno mogla zaprijetiti iz susjedne pješčane uvale, ulaz u tvrđavu štitio je bočni zid, koji je pratio rub grebena. Čitava fortifikacija građena je od uslojenog kamena klesanog u pravilne blokove i položenog u debele slojeve vapnenog morta, a ista je imala i više puškarnica, koje su u potpunosti pokrivale pristup obrambenom zidu, tj. čitavom kaštelu s kopna i mora.

Do kraja 20. stoljeća virska Kaštelina bila je u jako lošem stanju i prijetilo joj je daljnje urušavanje, no 2000. godine napokon su izvedeni opsežni konzervatorski radovi na sanaciji čitave fortifikacije. Istočna kula obnovljena je do 10-ak metara visine i ista danas ima odlično sačuvane tragove unutarnje podjele na prizemlje i dva kata.

Na prekrasnoj virskoj Kaštelini lako ćete uočiti i tri grba. Na prvom je isklesano mlinsko kolo, prepoznatljiv znak plemićke obitelji Molin, čiji su članovi dugo zauzimali vrlo važne položaje u službi Mletačke Republike, drugi grb krasi krilati lav sv. Marka, simbol Venecije, a treći je, zaslugom djelatnika Konzervatorskog ureda u Zadru, prepoznat kao grb nekoć cijenjene mletačke obitelji Michiel.