Najtajanstvenije mumije u Europi skrivena su tajna šarmantnog istarskog gradića. Njihova očuvanost fascinira i znanstvenike i posjetitelje

Nekad se prvoklasna misterija skriva mnogo bliže nego što mislimo. Ova naša vodi nas ni manje ni više nego u šarmantni istarski gradić Vodnjan. Mjesto je to poznato po mnogočemu: u tom se gradu nalazi najduža istarska ulica, Trgovačka, koja broji više od tri kilometra, ali i ona najuža, Stari grad, široka svega 50 centimetara. Vodnjanske ulice uljepšava šarenilo brojnih murala, dok u njegovoj okolici raste čak pola milijuna stabala maslina. U području koje gravitira tom gradiću prebrojano je najmanje 3000 tradicionalnih kažuna, a okolnu prirodu presijeca više od 120 kilometara biciklističkih staza. No, to ni približno nije sve: naime, Vodnjan je poznat i po, kako se piše za njega, tome što je dom najtajanstvenijih mumija u Europi.

NAJVEĆU PAŽNJU PRIVLAČE NERASPADNUTA I OČUVANA TIJELA

Fascinantne mumije nalaze se u vodnjanskoj župnoj crkvi sv. Blaža i dio su poprilično nevjerojatne ‘zbirke’ – ukupno 370 relikvija 250 različitih svetaca, piše portal Istra.net. Neke koje se posebno ističu su, primjerice, trn s Isusove krune, komadić vela Bogorodice ili pak čestica križa na kojem je bio razapet Isus. No, koliko god ove bile zvučne, najveću pažnju ipak plijene neraspadnuta i očuvana tijela ili pak dijelovi tijela nekolicine svetaca. Spomenuti ostaci fasciniraju znanstvenike, ali i posjetitelje. Naime, tijela, a ni ostaci nisu balzamirana ni hermetički zatvorena, a navodno, kruže priče, imaju i moć ozdravljenja.

• 

NAJVIŠI ZVONIK ISTRE I NAJZNAČAJNIJA ZBIRKA SAKRALNE UMJETNOSTI U HRVATSKOJ

Sama crkva koja je već dugo njihov dom građena je kroz nekoliko desetljeća, od 1760. do 1800. godine, i to po uzoru na crkvu sv. Petra u Veneciji. Danas predstavlja jednu od najvažnijih crkvi na području Istre, a krasi je i najviši zvonik poluotoka, visok čak 62 metra. Poznata je po svojoj bogatoj zbirci sakralne umjetnosti koja se smatra najznačajnijom na području Hrvatske – broji čak 730 eksponata starosti od 400. godine do 19. stoljeća.

• 

RELIKVIJE I TIJELA U VODNJAN JE DOPREMIO SLIKAR GAETANO GRESLER

Sveta Tijela i ostale relikvije, objašnjeno je na stranici župe Vodnjan, u župnu je crkvu 23. lipnja 1818. godine dovezao akademski slikar Gaetano Gresler. „Nakon sukoba s crkvom i općinom radi neispunjenja preuzetih obveza, iz svetohraništa krade relikvijar s predragocjenom Krvi Kristovom i nestade bez traga. Zahvaljujući njemu u Vodnjanu se čuvaju neraspadnuta tijela nadbiskupa sv. Leona Bembo, svećenika sv. Ivana Olini, benediktinske opatice sv. Nikoloze Bursa te manji neraspadnuti dijelovi oficira sv. Sebastijana, djevice i mučenice sv. Barbare, pokornice sv. Marije Egipatske i desni kažiprst carigradskog patrijarhe sv. Eutiha“, stoji na službenoj stranici župe.

• 

Prema pisanju drugih medija, u slučaju Marije Egipatske to je jezik, sv. Sebastijana torzo, a sv. Barbare stopalo. Ostaci, objašnjavaju nadalje, nisu balzamirani te predstavljaju „neobjašnjivi fenomen samoočuvanosti“. Naime, CT snimanje ostataka 2009. godine pokazalo je kako su primjerice tijela sv. Ivana Olinia i sv. Nikoloze očuvana sa svim unutarnjim organima, što struka smatra jedinstvenim primjerom te vrste u svijetu, tvrde u vodnjanskoj župi.

• 

NEKOLIKO JE PUTA PRONAŠLI KAKO LEVITIRA, A PROREKLA JE I DATUM SVOJE SMRTI

Uz neke od svetaca vežu se doista zanimljive priče. Primjerice, ona Nikoloze Bursa. Na internet stranici župe navodi se da je Nikoloza rođena u Kopru te da je još kao djevojčica osjetila božji poziv. Naposljetku se skrasila u samostanu u sv. Ivana Lateranskoga u Veneciji gdje su se dešavale vrlo neobične stvari.

Primjerice, nekoliko su je puta pronašli kako levitira. Isto tako, prorekla je i datum svoje smrti i umrla točno na taj dan, 23. travnja 1512. godine. Naposljetku je pokopana u samostanskoj grobnici, a kada su htjeli 1526. godine premjestiti njezino tijelo, ono je i nakon svih godina bilo neraspadnuto. Bilo je to pravo čudo pa su ga čak i izložili, a četvrti dan se oko njega širio, kažu, čudesan miomiris. Također, sv. Nikoloza je navodno zaslužna za niz ozdravljenja.

NERASPADNUTO TIJELO NAKON 93 GODINE U SARKOFAGU

Ističe se i životna priča svećenika sv. Ivana Olinija. Olini se rodio u Veneciji. Kada je obnašao dužnost župnika u Veneciji je harala kuga, no on se, unatoč riziku po vlastiti život, nije suzdržavao posjećivati one koji su umirali, a kojima se nitko drugi nije želio ni približiti. S vremenom je, kako mu se ništa nije dogodilo, proglašen “hodajućim čudom” i “živućim svecem”. Umro je 1300., u dobi od 85 godina, a tijelo mu je položeno u kameni sarkofag. Kad je 93 godine kasnije sarkofag igrom slučaja prevrnut, u njemu je pronađeno neraspadnuto tijelo.

•