Najpoznatija keramička ptica u Hrvatskoj stara je nekoliko tisuća godina, služila je kao posuda, a smatra se da uopće ne predstavlja golubicu

Visoka tek 19 i pol centimetara, nazvana golubica, a u biti jarebica, najstarija je to figura ptice pronađena u Europi, simbol cijele jedne kulture, a u moderno doba i jednog grada. Ona se zove Vučedolska golubica, jedan je od najznačajnijih arheoloških pronalazaka u Hrvatskoj, a svojim izgledom, povijesnom pričom i onime što predstavlja u širem smislu, i danas plijeni pažnju. Iako svi manje više znamo za nju, neki detalji nam možda ‘prolaze ispod radara’. Neke od najvažnijih informacija i zanimljivosti vezanih uz ovu neobičnu posudu navodimo u nastavku teksta.

Vučedolska golubica nastala je između 2800. i 2400 godine prije Krista, a najpoznatija je keramička posuda s arheoloških iskopina u Vučedolu, udaljenima pet kilometara od samog Vukovara. Pronađena je, u dobrom stanju očuvanosti, 1938. godine, tijekom iskapanja na položaju Gradac. Otkrio ju je arheolog Robert Rudolf Schmidt, a prvi ju je crtežom ovjekovječio Miro Šeper. Vučedolska golubica danas ‘živi’ u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Tamne boje, izrađena je od pečene gline, a urešena bijelim ukrasima, primjerice različitim vrstama linija, i to tehnikom žigosanog ubadanja. Na vrhu glave ptice nalaze se otvor posude, a inače ima tri noge. Smatra se dokazom vještine vučedolskih keramičara, koji su inače pri ukrašavaju svojih uradaka znali koristiti i bijeli prah dobiven drobljenjem puževih kućica.

Što se tiče njezine svrhe smatra se da je Vučedolska golubica bila obredna posuda. U nju stane oko pola litre tekućine, navodi se na stranicama Arheološkog muzeja Zagreb. Pretpostavlja se, navodi isti izvor, da se koristila u religijskim svetkovinama, pri izvođenju nekih rituala te da su se u njoj možda čak skladištile i halucinogene tekućine.

Isprva su je prozvali golubicom, no arheolozi ipak smatraju da je riječ o jarebici. No, i jedna i druga ptica zastupljene su u  simbolici i vjerovanju  vučedolske kulture. Naime, male ptice, među njima i golubice, smatrane su pratiocima Velike Majke, ženskog božanstva plodnosti i zemlje. Jarebice se pak povezuju s muškim božanstvima i metalurgijom, u kojoj su Vučedolci bili neizmjerno jaki. Naime, u opasnosti, muška jarebica, kako bi spasila gnijezdo, odvlači pažnju napadača tako da se pravi da šepa, a upravo se šepavost veže i uz, primjerice, Hefesta, boga vatre i kovačkog umijeća (hromost kovača općenito vezana je uz otrovna isparavanja prilikom obrade rude, koja mogu dovesti do obamrlosti udova).

O Vučedolskoj kulturi mogle bi se napisati knjige, njoj je uostalom posvećen i cijeli muzej, no ovdje ćemo samo ukratko napomenuti da se njezini pripadnici smatraju zaslužnima za razvoj prve serijske proizvodnje metalnih predmeta u Europi, a izradili su i prvi indoeuropski kalendar, što ukazuje na to da su bili vrsni matematičari, navodi pak portal Povijest. Što se tiče izrade predmeta, izrađivali su prvenstveno uporabne predmete, što je, uostalom, i Vučedolska golubica.

Sam Vučedol, u smislu prapovijesnog naselja te centra vučedolske kulture, prostirao se pak na položajima Vinograd Karasović, Kukuruzište Streim i Gradac. Gradac je služio kao akropola, odvojena od ostatka naselja, te je bila upravno i vjersko središte grada. Većina stanovništva živjela je pak u naseljima koji su bili na položajima vinograda i kukuruzišta. Sve detalje i tajne vučedolske kulture i samog lokalitete moguće je doznati posjetom Muzeju vučedolske kulture, otvorenom 2015. godine koji se prostire na 1200 metara četvornih.