Najmanji hrvatski grad po površini nije Hum! Rekorder ima zidine poput Dubrovnika, galerije kao u Grožnjanu i jednu posebnu Aleju velikana

Kad se govori o najmanjem gradu u Hrvatskoj, mnogima će prva pomisao biti slikoviti Hum, skriven u mirnoj unutrašnjosti Istre. Ovo maleno i šarmantno mjesto često se spominje kao „najmanji grad na svijetu“, no ta je titula ponajprije dio zanimljive turističke priče. Naime, Hum zapravo nema službeni status grada, već je riječ o naselju koje administrativno pripada Gradu Buzetu. Stvarna priča o najmanjem gradu po površini vodi nas na Kvarner, na brežuljak iznad Rijeke gdje se smjestio Kastav. Ovaj povijesni gradić možda zauzima skroman prostor na karti, ali njegovi kameni trgovi, zidine i bogata kulturna baština govore o velikoj i uzbudljivoj prošlosti.

Kastav se smjestio u neposrednoj blizini Rijeke, na 365 metara visokom brežuljku s kojeg se otvaraju impresivni pogledi na čitav Kvarnerski zaljev. Prema posljednjem popisu stanovništva broji oko 10 tisuća stanovnika, a unatoč skromnoj površini kroz stoljeća je uspio sačuvati iznimno bogatu povijest.

Njegove ulice i trgovi kriju brojne vrijedne arhitektonske spomenike, ali i živu kulturu i tradiciju koja se i danas ponosno njeguje. Upravo zbog te posebne atmosfere Kastav se s pravom ubraja među najljepše male gradove na ovim prostorima.

Zidine nisu zaštitni znak samo Dubrovnika jer i Kastav ponosno čuva jedan od najupečatljivijih fortifikacijskih kompleksa na Kvarneru. Njegovi gradski bedemi, nastali od 9. do 16. stoljeća, i danas svjedoče o burnoj prošlosti i strateškoj važnosti ovog brežuljkastog grada.

U srednjem vijeku Kastav se postupno širio pa je s vremenom postao pravi grad opasan snažnim obrambenim zidovima i čak devet kula. Vanjski bedemi, dugi oko 750 metara, štitili su cijelo naselje, dok je unutarnji obrambeni prsten čuvao prostor oko župne crkve i stvarao utvrdu unutar utvrde.

Od nekadašnjih devet kula do danas ih je sačuvano šest, a najpoznatija među njima je Žudika, najviša kastavska kula uz koju se vežu brojne legende i priče o starim presudama koje su se ondje izvršavale. Ove zidine snažan su simbol identiteta Kastva te nezaobilazna točka za sve koji žele osjetiti duh prošlih vremena.

Šetnja Kastvom vodi i kroz posebnu povijesnu galeriju na otvorenom jer u Aleji velikana posjetitelje „pozdravljaju“ neka od najznačajnijih imena hrvatske kulture i javnog života. Među njima je i veliki književnik Vladimir Nazor koji je upravo u Kastvu proveo deset godina kao ravnatelj Učiteljske škole te ovdje započeo pisati na čakavštini.

Nekoliko koraka dalje nalazi se poprsje Ivana Matetića Ronjgova, skladatelja i muzikologa koji je postavio teorijske temelje istarske ljestvice te strastveno prikupljao i čuvao glazbenu baštinu Istre, Primorja i sjevernojadranskih otoka. Aleja potom otkriva i istarski trolist, Vjekoslava Spinčića, Matka Laginju i Matka Mandića, prosvjetitelje i političare koji su se u drugoj polovici devetnaestog stoljeća borili za nacionalna, gospodarska i politička prava stanovnika ovoga kraja.

Šetnja starom jezgrom Kastva pravi je mali povratak u prošlost. Kroz stara gradska vrata, koja su nekoć čuvala ulaz u utvrđeni grad, i danas se ulazi u mrežu uskih kamenih ulica i trgova prepunih povijesnih slojeva.

Na svakom koraku naići ćete na impresivne građevine koje su stoljećima oblikovale duhovni i kulturni život ovoga mjesta, ali i na zanimljive kuće koje pričaju priče o nekadašnjim vremenima. Među njima se posebno ističe Kuća Belice, interpretacijski centar u staroj gradskoj jezgri koji posjetiteljima približava vinarsku, vinogradarsku i podrumarsku tradiciju Kastavštine.

U prizemljima starih kamenih zgrada danas su se smjestile male umjetničke radionice i galerije koje gradu daju novu energiju. I upravo zbog njih mnogi se u Kastav zaljube na prvi pogled.