Kvizovi
Mjesta
Hladna i jednostavna izvana, veličanstvena i raskošna iznutra: umjetnine na zidovima Sikstinske kapele čuvaju intrigantne tajne
Čuješ i čitaš o nevjerojatnim stvarima i ljudima, ali ovdje, iznad tvoje glave i pred tvojim očima, živi je dokaz što je jedan čovjek uspio stvoriti. Tim je riječima veliki njemački književnik i mislilac Johann Wolfgang von Goethe opisao Sikstinsku kapelu, smještenu u apostolskoj palači u Vatikanu, jednu od najpoznatijih crkvi na svijetu. Milijuni ljudi svake godine posjećuju ovu nevjerojatnu građevinu, najpoznatiju po prekrasnim umjetničkim djelima koja krase njezine zidove i svod. Taj jedan čovjek o kojem je govorio Goethe je, dakako, Michelangelo, umjetnik koji je hladnim zidovima crkve podario život koji traje i fascinira i dan danas. U nastavku donosimo zanimljivosti o Sikstinskoj kapeli koju bi svaki ljubitelj umjetnosti trebao posjetiti barem jednom u životu!
SIKSTINSKA KAPELA – JEDNO OD NAJVEĆIH UMJETNIČKIH DOSTIGNUĆA U POVIJESTI
Smatra se da je kapela jedno od najvećih umjetničkih dostignuća u povijesti. Ulaskom u nju, posjetitelji često ne znaju gdje bi prvo pogledali jer je svaki centimetar interijera prekriven nevjerojatnim oblicima i živim prikazima svetaca, demona, mističnih bića… Freske na zidovima uključuju Botticellijevu „Priču o Mojsiju”, Peruginovu „ Priču o Isusu”, Michelangelov „Posljednji sud”, ali najimpresivniji je, složit će se većina posjetitelja, ipak svod površine oko 5000 četvornih metara na kojem je Michelangelo radio pune četiri godine.
DAO JU JE IZGRADITI PAPA SIKSTO IV., A VEĆINU NAJVREDNIJIH FRESKI NARUČIO JE PAPA JULIJE II.
Krajem 15. stoljeća gradnju kapele naručuje papa Siksto IV, po kojem je i dobila ime, a rad je povjerio arhitektu Giovaniju de Dolciju. Gradila se od 1475. do 1483., a Siksto IV. zahtijevao je da zdanje bude jednostavno. Bez dekoracija, zatvoreno i gotovo nepristupačno izvana. Zato i danas kad se crkva promotri izvana ničim ne daje naslutiti kakvu raskoš i ljepotu skriva interijer. Prve dekoracije naručio je 1481. Siksto IV, koji je angažirao neke od najboljih slikara iz tog doba, kao što su bili Perugino, Botticelli, Ghirlandaio i Cosimo Roselli, da na zidovima izrade paralelne prizore iz Starog i Novog zavjeta. No velikom Michelangelu posao je naručio tek Julije II, koji mu 1508. daje zadatak da oslika raskošni svod crkve.
MICHELANGELO ZAPRAVO NIJE ŽELIO TAJ POSAO, DOK JE OSLIKAVAO SVOD BIO JE NESRETAN I ISCRPLJEN
Kad je papa Julije II 1508. godine zatražio od Michelangela da oslika svod, umjetnik je bio usred drugog posla: radio je mramornu papinsku grobnicu. Nije bio zainteresiran za projekt jer je sebe smatrao u prvom redu kiparom. No, sredstva za grobnicu su bila sve manja i Michelangelo je nevoljko preuzeo posao oslikavanja svoda. Stoljećima kruži mit kako je svoje remek djelo oslikao u ležećem položaju, no to ipak nije istina. Povjesničari su utvrdili kako mu je izgrađena platforma na kojoj je stajao i bojao strop iznad sebe. Bez obzira na to, posao je bio jako iscrpljujuć i Michelangelo je bio nesretan. Jednom je prijatelju u pismu napisao kako mu je kralježnica skvrčena, trbuh zgnječen pod bradom, boja mu kapa po licu, a uz sve to, smatrao je i dalje da nije dobar izbor za taj zadatak jer nije slikar, već kipar.
NA SLICI „POSLJEDNJI SUD” NASLIKAO JE NA DVA MJESTA I VLASTITO, NAMRGOĐENO LICE
Nakon što je nevoljko prihvatio i nakon četiri godine nesretan završio posao oslikavanja svoda, Michelangelo se vratio u Sikstinsku kapelu dvadesetak godina kasnije kako bi oslikao fresku Posljednji sud na zidu oltara. Započeo ju je 1935., a završio šest godina kasnije. Taj se rad smatra još zrelijim i veličanstvenijim, ali umjetnik je na fresku ubacio i nekoliko vlastitih „podvala”. Na dva mjesta pojavljuje se njegovo, namrgođeno lice, a ubacio je i lica dvojice vatikanskih dužnosnika koji su prigovarali zbog previše golotinje na freskama. Njih je pak prikazao s magarećim ušima, zmijom koja im odgriza međunožje…
GOLOTINJA SE SMATRALA NEPRIMJERENOM PA SU NAKNADNO DIJELOVI TIJELA PREKRIVENI
Rasprava o golotinji na freskama nastavila se i nakon Michelangelove smrti. U drugoj polovici 16. stoljeća angažiran je Daniele da Volterra da naslika smokvine listove, odjeću i druge dodatke koji su prekrili genitalna područja osoba na freskama. Ti su dodaci ostali na slikama sve do velike restauracije 1980-ih godina, kada su slike ponovo prikazane u svom izvornom obliku. Ta velika restauracija trajala je 14 godina i pobudila je veliko zanimanje u cijelom svijetu.
DANAS KAPELICU POSJEĆUJE DO 5000 LJUDI DNEVNO, A U NJOJ SE BIRA I NOVI PAPA
Premda je Sikstinska kapelica najveća turistička atrakcija najmanje države na svijetu, ona je ujedno i sveto mjesto. U njoj se još od 1492. održavaju konklave, proces u kojem kardinali odabiru novog papu. Za turistički posjet propisana su jasna pravila! Zabranjene su kratke hlače i suknje, gola ramena i koljena te druga neprimjerena odjeća. Osim toga, u kapelici je strogo zabranjeno fotografiranje, a broj posjetitelja je ograničen na 5000 dnevno kako se ne bi ugrozila vrijedna umjetnička djela.