
Spoj prirode i luksuza
Mjesta
Na obali Dunava u Budimpešti, nedaleko od svjetski poznate zgrade mađarskog parlamenta, nalazi se šezdeset pari staromodnih cipela, kakve su ljudi nosili četrdesetih godina prošlog stoljeća. Male i velike, muške i ženske, sve ove cipele stoje na rubu rijeke raštkrane i napuštene, kao da su njihovi vlasnici upravo izašli iz njih i ostavili ih ondje. No, ako bolje pogledate, vidjet ćete da su cipele zahrđale, od željeza i usađene u beton nasipa. One danas predstavljaju spomenik mađarskim Židovima koji su u zimu 1944.-1945. strijeljali pripadnici Stranke strijelastog križa na obalama Dunava.
Pod nazivom “Cipele na dunavskom šetalištu”, ovaj spomenik predstavlja umjetničko djelo koje je zamislio filmski redatelj Can Togay, a izradio ga je sam Togay u suradnji s kiparom Gyulom Pauerom. 2005. godine, ovaj izvanredan spomenik bio je postavljen duž peštanske obale rijeke Dunav u glavnom gradu Mađarske. Na tri različite lokacije natpisi od lijevanog željeza izražavaju snažnu poruku na mađarskom, engleskom i hebrejskom jeziku: ”A Holokauszt áldozatainak emlékére, akiket a nyilasok Dunába lőttek 1944-45.”, što u prijevodu znači “U sjećanje na žrtve Holokausta koje su streljali streličari u Dunavu 1944-45.”
Tijekom te jeseni i zime, nakon što su Nijemci srušili vladu Miklosa Horthyja dovodeći na vlast Ferenca Szálasija i njegovu fašističku, nasilno antisemitsku Stranku streličastog križa, Streličasti križ uveo je vladavinu terora u Budimpešti. Tisuće Židova ubijene su diljem grada, a strijeljanje Židova u Dunav bilo je ”zgodno” jer je rijeka odnosila tijela. Često bi ubojice natjerale prestravljene ljude da skinu cipele prije nego što bi ih strijeljale u Dunav. Cipele su, uostalom, bile vrijedna roba tijekom Drugog svjetskog rata. Ubojice su ih mogle koristiti ili prodavati na crnom tržištu.
Ovaj zapanjujući spomenik neminovno ostavlja duboki i neizbrisiv trag u srcima posjetitelja. Cipele su toliko stvarne i opipljive da se lako može zamisliti ljude koji su ih nekada nosili. Svaka cipela nosi svoju osobnost, svaka ima otisak stopala i jedino što nedostaje jest njezin vlasnik. One nam danas pomažu da oživimo sliku vlasnika – onih čija su lica izbrisana. Podsjećaju nas da su to bili ljudi. Možda su živjeli dug i ispunjen život, život obilježen avanturama ili rutinom, život pun bogatstva ili skromnosti, ali su živjeli, sve dok nisu nasilno ubijeni.
Prilikom stvaranja ovog iznimnog projekta, autori su slijedili jedan jedinstveni cilj – svaka cipela mora biti umjetničko djelo za sebe. Kipar je zaronio u misli o osobi koja je nosila te cipele i postavljao si pitanja: Je li to bila imućna žena ili jednostavan građevinski radnik? Zatim, dok je vizualizirao tu osobu, razmišljao je o načinu na koji je ta osoba nosila cipele. Je li hodala oduševljeno na prstima? Je li nestrpljivo gurala stopala u cipele bez otkopčavanja remena ili ih je navukla preko svilenih čarapa? Svaka pojedina cipela je pažljivo oblikovana, ističući jedinstvenu osobnost vlasnika. Upravo zbog toga ovaj spomenik kod posjetitelja budi snažne i duboke emocije.
Spoj prirode i luksuza
INSPIRATIVNE GASTRO PRIČE
ŠARMANTNO ŠARENILO
ŠARMANTNO ŠARENILO
IDEJA ZA ŠTEDLJIVE
DANAS GA OBILAZE TURISTI
BISER SLOVENIJE
OKRUŽEN DIVNOM PRIRODOM
IDEALNO ZA ŠETNJU
IDEJA ZA VALENTINOVO
MJESTO PUNO POVIJESTI
Slavna Jozefina