Žičara u našem susjedstvu ima kabine u obliku lijesa! U svakoj ima mjesta samo za dvije osobe pa se u vožnji mora stajati

Osim mondenih ljetovališta na obali i divnih povijesnih gradova poput Rima, Firence, Venecije i Napulja, Italija u svojoj unutrašnjosti skriva i moćne planinske masive poput Dolomita koji oduzimaju dah dramatičnim krajolicima i netaknutom prirodom. Upravo ondje jedna neobična žičara u obliku lijesa već gotovo 70 godina planinare i ljubitelje prirode prevozi prema impresivnom planinskom lancu Langkofel u Južnom Tirolu, jednom od najljepših odredišta u talijanskim Alpama. A za sve one koji nisu skloni zahtjevnim usponima, tu je ova jedinstvena žičara koja je s vremenom postala prava turistička atrakcija.

Budući da se u njezinim kabinama može samo stajati, dobila je nadimak ”žičara-lijes”. No bez obzira na potpuni izostanak komfora, riječ je o prilično skupom užitku. Naime, jednosmjerna vožnja košta 25, a povratna karta je 35 eura. Mladi u dobi od 8 do 18 godina plaćaju 17,50 eura za jedan smjer, odnosno 24,50 eura za povratnu kartu, dok karta za pse stoji 5 eura.

S visinom od čak 3181 metar, Langkofel dominira dolinom Val Gardena kao kruna istoimenog planinskog masiva, poznatog i pod talijanskim nazivom Sassolungo. U blizini se nalaze i spektakularni vrhovi Tre Cime di Lavaredo (Tri vrha Lavareda), što ovu regiju čini pravim rajem za ljubitelje boravka na otvorenom, prenosi portal Travelbook.

No osim prirodnih ljepota, pažnju plijeni i žičara koja već gotovo sedam desetljeća prevozi posjetitelje prema vrhu Sassolunga. Njezine kabine neobičnog oblika često se u šali nazivaju lijesovima. Za razliku od prostranih gondola na kakve smo navikli u drugim razvikanim skijalištima diljem svijeta, ovdje takvog luksuza nema.

Kabina žičare Forcella del Sassolungo može primiti najviše dvije osobe, no one tijekom čitave vožnje moraju stajati jer sjedala u ovom čudu ne postoje. Sustav datira iz 1959. godine, no tad je bio još izazovniji jer se do vrha vozilo u svojevrsnim košarama. Prve gondole bile su potpuno otvorene pa su izletnici bili izloženi vremenskim uvjetima.

Tek 1971. u promet su puštene zatvorene kabine, a u današnjem obliku voze od 1992. Avantura počinje na stanici na prijevoju Sella (Passo Sella), koji se nalazi na visini od 2150 metara. Odatle putnici u skučenim uvjetima svladavaju više od 400 metara visinske razlike, sve do planinske kuće Toni Demetz koja leži na 2685 metara.

Žičara je namjerno dizajnirana u obliku lijesa jer samo tako može proći kroz vrlo uske dijelove. Zanimljiva je i činjenica da se ista ne zaustavlja prilikom ukrcaja: putnici u nju moraju uskočiti dok je u pokretu. Naravno, uz pomoć osoblja, ako je potrebno. Žičara Forcella del Sassolungo prometuje svakodnevno od 8:15 do 17 sati.

Još od 1980-ih razmišlja se o tome da se ova pomalo neudobna žičara zamijeni većim i novijim sustavom. No planinari se tome žestoko protive. Upozoravaju na sve veći priljev turista, što je već rezultiralo nedostatkom vode u planinskoj kući Toni Demetz. Lokalni alpinistički klub strahuje i od razornih učinaka koje bi modernizacija mogla imati na krajolik.