Kamena kuća s pogledom na more, stara 400 godina, krije jednu od najljepših priča o baštini, tradiciji i vrhunskoj lokalnoj gastronomiji

Gusta, zelena tekućina opojnog mirisa u Dalmaciji nikad nije bila samo prehrambena namirnica, tek dodatak jelima, nešto što koristimo usput i zaboravljamo čim ispustimo bocu iz ruke. Na najvećem dalmatinskom otoku, Braču, maslinovo ulje je značilo život, bilo neprocjenjiva valuta, i rijedak dar inače škrte otočke zemlje. Kroz stoljeća, u trenucima najveće neimaštine i najvećih izazova, ulje se mijenjalo za druge namirnice, njime se plaćala ostala hrana, sol, barke… Kako bismo bolje razumjeli tu stoljetnu vezu Bračana i maslina, posjetili smo Muzej uja u Škripu, najstarijem mjestu na otoku. Prekrasna, restaurirana povijesna kuća na brežuljku krije nevjerojatno blago koje svjedoči o povijesti, baštini i strasti jedne obitelji koja ih je odlučila sačuvati od zaborava.

KAMENA KUĆA STARA 400 GODINA ČUVA BLAGO I SJEĆANJE NA TRADICIJU OTOKA

Posjetiti Brač i zadržati se samo na njegovoj obali i slikovitim plažama bila bi velika greška. Već i vožnja do Škripa cestom omeđenom maslinama, kroz pokoje staro selo s kamenim kućama, daje puno širu sliku o stvarnom životu i neprocjenjivom blagu ovog dijela hrvatske obale. Škrip je mjesto s povijesti dugom više od 3000 godina i ona se, kad do sela stignete, zaista osjeti u svakom njegovom kamenu.

• 

Pritom mu je pozicija, za selo u unutrašnjosti, gotovo idilična. Okruženi povijesnim zgradama koje čuvaju najuzbudljivije priče, s nekih mjesta u daljini možete vidjeti i more. Upravo se na takvoj lokaciji smjestio i Muzej uja, kamena kuća koja krije najljepšu priču o vezi Dalmatinaca i maslina, ali i onu o viziji i strasti jedne bračke obitelji.

• 

MLIN JE RADIO DO 1963. GODINE KAD JE ZATVOREN ZBOG POJAVE NOVIH TEHNOLOGIJA

Sve je počelo 1864., kad je obitelj Krstulović osnovala malu uljaru u Škripu, a početkom 20. stoljeća kupljena je i nova preša za masline. Na tom mlinu mljele su se masline sve do 1963. godine, kad je uljara zatvorena zbog pojave novih tehnologija. Marljiva obitelj, koja se stoljećima bavila maslinama, imala je, srećom, nasljednike koji su prepoznali vrijednost ove baštine.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Olive oil museum (@muzejuja)

Kruno Cukrov, potomak prvih vlasnika, i njegova supruga Katja započeli su obnovu stare uljare 2009. godine. Od 2013. godine u ovom kulturnom i povijesnom spomeniku proizvodnji maslinovog ulja na Braču primaju goste. Početkom ljeta 2024., u njihovoj 12 sezoni, među njima smo bili i mi.

“BRAČANIMA JE I DANAS UJE SVE, UJE JE ŽIVOT”

“Nama je uje sve, uje je život. Brač nema izvora pitke vode, kroz povijesti je bio pogođen bolestima vinove loze, bila je glad, ljudi su iseljavali. Jedino zašto su Bračani preživjeli je uje,” objašnjava nam Katja Cukrov važnost maslina za ovaj otok. I danas je maslinovo ulje Bračanima sve. Ovaj je otok najveći proizvođač maslinovog ulja u Hrvatskoj. Na njemu je oko milijun stabala i oko trećine kompletne hrvatske proizvdnje događa se upravo ovdje. Praktički nema obitelji na Braču koja nema svoje maslinike, a to nije promijenio ni turizam.

 

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli Olive oil museum (@muzejuja)

“I danas poljoprivreda, unatoč turizmu, nije zanemarena. Jer to je u nama, u našem genetskom kodu, da brinemo je l’’ imamo i hoćemo li imati u budućnosti. Znate, nisu Bračani škrti, ta je predrasuda smiješna. Nisu imali! Kamen i uje, bez toga nema otoka,” govori nam Katja prije nego ćemo krenuti na vođenu turu Muzejom.

BRAČANI SU I U NAJTEŽIM UVJETIMA IZ MASLINE USPIJEVALI IZVUĆI MAKSIMUM

Osim bračke škrtosti, u Muzeju uja uvjerili smo se i u besmislenost još jedne široko raširene predrasude. A to je ona da su Dalmatinci lijeni. Kad vidite te stare strojeve, način na koji se nekad radilo ulje, ručnom vrtnjom koja je trajala satima za tek nekoliko litara… Možete se samo pokloniti marljivosti i snalažljivosti naših starih koji su i u najtežim uvjetima izvući maksimum iz biljke. U muzeju je sve autentično. Restaurirani su stari alati i strojevi, a vodič svakom posjetitelju zorno objašnjava kako se iz ploda nekad dobivala dragocjenost.

• 

PROIZVODNJA MASLINOVOG ULJE BILA JE TEŽAK FIZIČKI RAD, SVAKA JE KAP BILA DRAGOCJENA

Obnovljena kamena kuća u kojoj se danas nalazi Muzej uja stara je nevjerojatnih 400 godina. Ono što danas zovemo uljara nekad se zvalo makina ili mlin za masline. Makina je bila i mjerna jedinica za masline: 350 kilograma, koliko se moglo u jednoj makini obraditi u jednom radnom danu koji je trajao 10 sati. Bio je to težak fizički rad, kolo se satima ručno vrtjelo u krug, trebalo je petero ljudi da napravi 50-60 litara ulja. Ne čudi da je svaka kap bila čuvana kao dragocjenost.

• 

I mi smo se nakratko okušali u vrtnji starog mlina. Nakon manje od minute, shvatili smo da današnji čovjek, i to onaj u najboljoj formi, ne bi taj posao lako svladao. Na turi gledamo sve stare strojeve i alate, mreže, cijedila i vage, a složenost ovog postupka dodatno shvaćamo tek kad nam u kutu prostorije vodič pokazuje današnju prešu. Jednostavni stroj koji u trenu obradi ono što je nekoliko ljudi nekad radilo satima.

• 

JEDNA OD NAJLJEPŠIH PRIČA O BAŠTINI I TRADICIJI U HRVATSKOJ

Ova je kuća bila komunalna uljara, a u vrijeme kad je radila u selu ih je bilo čak tri! Toliko je maslina bilo. Nova tehnologija olakšala je proizvodnju pa se od početka 60-ih zatvara većina uljara na Braču. Stari je mlin obitelji Krstulović ostao zatvoren 47 godina. Tada ju Kruno i Katja odlučuju obnoviti, jedva pronalaze meštre koji se bave starom gradnjom ovog tipa, posebice za krov od vapnenca. Ostaju ustrajni i danas je njihov muzej jedna je od najljepših priča o baštini i tradiciji u Hrvatskoj.

• 

Muzej uja na Braču jedna je od atrakcija bez koje posjet ovom otoku zaista ne bi bio potpun. Za zaista razumjeti Dalmaciju, Brač, povijest juga Hrvatske, nije dovoljno okupati se u moru i pojesti ribu u restoranu. Onaj tko zaista želi upoznati ovaj kraj i ljude koji ga čine, u Muzeju će dobiti nevjerojatan uvid u prošlost punu izazova, poteškoća, ali i snalažljivost naših starih.

OBILAZAK S VODIČEM I UŽIVANJE U JEDINSTVENIM BRAČKIM DELIKATESAMA I VRHUNSKOM ULJU

Muzej uja možete posjetiti svaki dan od 10 do 19 sati, a do Škripa će vam iz Supetra trebati desetak minuta automobilom. Obilazak s vodičem stoji 6 eura, a u toj osnovnoj ulaznici uključena je degustacija maslinovog ulja i domaćih džemova. Ako se odlučite za jedan od degustacijskih menija, u kojima ćete uživati na katu starog mlina gdje je nekad bio prostor za odmor radnika, oni će vas stajati od 12 do 25 eura, ovisno o tome što sve želite kušati.

• 

Za istinski doživljaj i vrhunske bračke specijalitete u jedinstvenom ambijentu, mi vam preporučujemo da izdvojite koji euro više i uživate u pršutu, siru, namazu od maslina, vina i, dakako, vrhunskom maslinovom ulju obitelji Cukrov. Tako smo mi završili svoj posjet i ponovit ćemo ga čim nas put ponovo dovede na Brač.

Više inspirativnih priča iz prekrasne Dalmacije otkrijte na www.dalmatia.hr/hr.

•