SKRIVENA TAJNA ISTRE
Biste li plaćali porez za ljubimca? Evo zašto svi Austrijanci koji imaju psa državi daju 72 eura godišnje
Austrija je izrazito „pet friendly” zemlja, prijateljski nastrojena prema svim vrstama kućnih ljubimaca. U državi je, primjerice, više mačaka nego djece školske dobi, psima je dozvoljen ulaz u gotovo sve vrste javnog prijevoza, a zaštita životinja visoko je na listi prioriteta vlasti. No vlasnici pasa imaju i neke obveze, a jedna od njih je plaćati porez na pse koji iznosi točno 72 eura godišnje za prvog psa i 105 eura za svakog sljedećeg. Način naplate i trajanje dozvole razlikuju se od pokrajine do pokrajine, no pas se obavezno mora prijaviti kao član kućanstva. Vlastima se javlja ako je došlo do preseljenja, kao i o prestanku obveze plaćanja poreza u slučaju kad životinja ugine.
OD PLAĆANJA POREZA IZUZETI SU PSI VODIČI, SPASIOCI, POTRAŽNI PSI…
Na neke se pse ova obveza ne odnosi, primjerice na pse vodiče, one u spasilačkoj službi, potražne i radne… No i njih je potrebno prijaviti i dobiti odluku o izuzeću od plaćanja poreza. Svaki se pas prijavljuje nakon što napuni tri mjeseca u uredu grada ili pokrajine u kojoj vlasnici žive, a nakon što je naknada plaćena vlasnik dobiva oznaku koju smješta na njegovu ogrlicu. Oznaka uvijek mora biti na životinji kad napušta kuću i ona je dokaz da je porez plaćen. U brojnim pokrajinama, pa tako i u glavnom gradu Beču, oznake na ogrlicama su ukinute i zamijenjene čipovima, kakve imaju i psi u Hrvatskoj. Očitanjem čipa može se doći do informacije postoji li dug za porez ili je on podmiren.
Zanimljivo je i da u Austriji postoje testovi za vlasnike pasa kojima osoba dokazuje da je sposobna kontrolirati svog psa na javnim mjestima. Test za vlasnike ima teoretski i praktični dio, a uključen je i pregled ljubimca: njegovih ušiju, šapa, usta i općeg zdravlja. I dok je za većinu pasmina i vlasnika pristupanje testu dobrovoljno, vlasnici pojedinih vrsta obavezni su proći test. To su uglavnom veće i „opasnije” pasmine poput staforda, bull terijera, pit bulla, mastifa, rotvajlera i slično, a vlasnik mora položiti test u roku od tri mjeseca nakon što je kupio ili udomio psa ili najkasnije kad pas navrši šest mjeseci.
NA ŠTO SE NOVAC TROŠI? NA UREĐENJE PARKOVA, PRAŽNJENJE KANTI ZA OTPAD I BRIGU O NAPUŠTENIM PSIMA
Kako vlasti objašnjavaju ovaj porez na psa? Općenito se navodi da se naknada lokalnoj vlasti plaća za sve troškove koji ljubimac napravi i javne „usluge” koje koristi, poput održavanja zelenih površina i parkova za pse, pražnjenja javnih kanti za smeće, poboljšanja uvjeta u skloništima za napuštene pse… Uglavnom je ipak riječ o proračunskom prihodu koji lokalne vlasti ne moraju namjenski potrošiti na poboljšanje uvjeta za životinje, već s njim raspolažu po vlastitoj želji.
Austrija, dakako, nije jedina zemlja koja ima ovu vrstu nameta za vlasnike ljubimaca. Pseći porez još od 19. stoljeća naplaćuje i Njemačka, a u toj se zemlji naknada razlikuje od pokrajine do pokrajine, ali i od pasmine do pasmine te iznosi od najmanje 90 eura do čak 1000 eura godišnje u nekim gradovima i za pojedine, „opasnije” pasmine.
Porez naplaćuju i neki gradovi u Nizozemskoj. Najviši je primjerice u Hagu, gdje se za prvog psa plaća 25 eura, za drugog 322, a za trećeg čak 572 eura. Ovu vrstu poreza uveli su i neki američki gradovi. S druge strane, u brojnim je zemljama, pa i u Hrvatskoj, obavezna „registracija” i čipiranje pasa koji se naplaćuju, no to je samo jednokratna naknada i kasnije vlasnik nema financijskih obveza prema lokalnoj vlasti i državi.
