Pred nama je uzbudljiva kulturna jesen u Zagrebu: na kazališne daske stižu najbolji strani roman 2024. i priča o raspadu jedne generacije

Iako je jesen ono doba godine kad se priroda polako priprema za fazu mirovanja, kulturni život u Zagrebu počinje živjeti punim plućima. Nova kazališna sezona već nam kuca na vrata, a prva premijera Teatra &TD, predstava ”Kratki izlet” Antuna Šoljana, održat će se 10. listopada u prostorima Studentskog centra i Teatra &TD s početkom u 20 sati. Režiju potpisuje Marina Pejnović, adaptaciju i glazbu Vid Hribar, a u komadu, koji s nestrpljenjem iščekujemo, igraju Domagoj Ikić, Nika Ivančić, Ivan Magud, Lav Novosel, Kristijan Petelin i Jakov Zovko. Reprizne izvedbe na rasporedu su 12., 13. i 14. listopada u 20 sati.

”Kratki izlet” putuje od menze SC do predvorja menze i predvorja Kina SC preko Kina SC do Polukružne dvorane Teatra &TD te prikazuje raspad jedne generacije na pojedince. Tu generaciju utjelovljuju studenti koji, tijekom dokolice i odmora u Istri, tragaju za još nepronađenom i nezabilježenom povijesno-kulturnom baštinom. No s vremenom njihovo vanjsko putovanje postupno poprima obilježja unutarnjeg i pretvara se u potragu za mjestom u svijetu odraslih, za vlastitom egzistencijom.

”Iz tog razloga predstavu postavljamo peripatetički kroz tipične prostore koje može proći svaki student u SC-u. Od prostora realne namjene kao što je kantina pa sve do prostora kazališta i kina koji mogu dovesti u pitanje što je realno, a što nerealno, što je java, a što san, što je ozbiljno, a što igra”, istaknula je redateljica Marina Pejnović.

Idealna pozornica Studentskog centra, čiji prostori u doslovnom i simboličkom smislu predstavljaju etape odrastanja, u ovoj predstavi postaje prostor Istre, njezinih gradića i skrivenih puteva. Ti prostori, poput onih iz romana, funkcioniraju kao prostorna metafora rituala prijelaza u procesu sazrijevanja jednog studenta. Sukob u svakom liku pojavljuje se upravo u trenutku prijelaza kao stanje liminalnosti između slike budućeg života kojem teži i slike koja ga na kraju u stvarnosti obuzme ili odvede s prvotnog puta. Svaki od likova posjeduje vlastiti vrijednosni sustav koji nalazi i otkriva.

”Nadrealne prepreke naš su izvedbeni odgovor na mističnu atmosferičnost romana. Naše studente očekuje nemoguće ubrzanje vremena, materijalizacija mračnih želja, čudnovati dobici kao u igrama na sreću i niz suludih slučajnosti koje ih dočekuju na proputovanju u prostorima SC-a. Prepreke ih navode i u konačnici tjeraju na imenovanje vlastitih želja, banalnosti i strahova. Prostori na koje nailaze postoje samo unutar njih te jedan po jedan vode grupu kroz svoju materijaliziranu nutrinu i potom kao formirane individue napuštaju grupu. Često u udobnost po vlastitoj mjeri”, rekla je Pejnović.

Je li izlet putovanje ili avantura? Roman ”Kratki izlet”, lektirni naslov domaće književnosti i često nazivan prvom domaćom ”prozom u trapericama”, Šoljan je napisao početkom ’60-ih godina, ali je u cijelosti objavljen tek 1987. Od svojih početaka roman prate kontroverze, prvenstveno zbog motiva putovanja, koji je socijalistički čitatelj bio sklon stavljati u relaciju sa sintagmama poput ”put u budućnost”, ”traženje novih putova”, ”revolucionarni put”.

Samim time, roman postaje i kritički odraz tih pojmova. Takav dojam dodatno pojačava činjenica da glavni lik nije pojedinac, već grupa mladih ljudi. O pojedinačnim likovima u romanu ne saznajemo mnogo, osim načina na koji se rasipaju od grupe. Mladost koja putuje bez jasnog cilja i motiva; dodamo li tome lajtmotiv zvijezde na koju se lik Novinara povremeno referira (”Zvijezdo, zašto si me izdala?”), maglu, i putokaz ”Ovdje skreni lijevo” koji vodi ravno u provaliju, dobili smo recept za politički provokativan roman.

”U svojoj adaptaciji vodili smo se Šoljanovim težnjama da roman bude više intimna i pjesnička refleksija, nego politički pamflet. U tom duhu, zanimljiva mi je poveznica s filmom ‘Avantura’ Michelangela Antonionija iz 1960. Muškarac i dvije žene otiskuju se na izlet brodom po Mediteranu. Na jednom otoku Anna (Lea Massari) nestaje pod neobičnim okolnostima, nakon čega kreće jednako neobična potraga. Uvjeren sam da je Šoljan gledao Antonionijeve filmove i da ga je više inspirirala atmosfera talijanskog novog vala, nego jugoslavenska politička klima.

‘Kratki izlet’, baš kao i ‘Avantura’, u svojoj strukturi djeluje gotovo kriptično. Što znači da su i čitatelj i gledatelj pozvani interpolirati vlastiti smisao ondje gdje ga naizgled nema. Kao autor adaptacije ‘Kratkog izleta’, uživao sam u slobodi koju forma romana pruža njegovu interpretatoru. Naša &TD-ovska grupa mladih studenata svjesna je da su svi izbori samo prividi. Svi su toga svjesni, osim lika Novinara, koji ide do kraja. A tko ide do kraja, pronaći će (samo) sebe”, zaključio je Vid Hribar.

I Zagrebačko kazalište mladih (ZKM) najavljuje fantastičnu premijeru u prvom dijelu kazališne sezone 2025./26. ”Max, Mischa i ofenziva Tet”, predstava o odrastanju, obitelji, migracijama i kretanju, a prije svega o vremenu, (redatelj Ivica Buljan, dramaturgija i adaptacija teksta Vid Hribar) na rasporedu je 17. listopada 2025. s početkom u 19 sati. S jedne strane vrijeme radi ono što jedino zna, ide naprijed. S druge strane, povremeno se pretvara u nevrijeme. Katkad to nevrijeme poprima apokaliptične razmjere, one meteorološke, ali i intimne i političke.

Selidbe, ratovi, otkrića naftnih platformi, krahovi prijateljstva, recesije, ljubavni brodolomi u centrifugi Maxovih sjećanja postaju priča o stalnoj ljudskoj potrebi da se adaptiramo i krećemo naprijed. Predstava nastala po romanu Johana Harstada (prijevod Anje Majnarić u izdanju OceanMore) u svom fokusu ima kazališnog redatelja Maxa Hansena, nekoć Norvežanina, a sad beskućnika razapetog američkim autocestama, kazališnom turnejom, vlastitim uspomenama i neizvjesnom budućnosti. Melankoličan i neispavan, osjeća da je na kraju, iako ima 35 godina. Iz te pozicije Max pred nama proustovski rastvara svoj život u svim smjerovima, nadajući se da će jednog dana stići doma, gdje god i kad god to bilo.

”Max, Mischa i ofenziva Tet” predstava je o primjenjivosti vijetnamskog gerilskog ratovanja u svakodnevnom životu, o onima koji su ratovali i onima koji su protiv njih prosvjedovali, o jazzu i hiperrealističnim slikama perilica rublja, o suncu na Fire Islandu i traženoj radnoj kopiji filma ”Apokalipsa danas”. Predstava postavlja pitanje koje si prije ili kasnije postavi svatko tko je ikad otišao: ”Koliko dugo moraš biti odsutan da bi postalo prekasno za povratak kući”.

Scenografija Aleksandra Denića naslanja se na romaneskne reference (stanovi, galerije, radovi u nastajanju), a kostimi Ane Savić Gecan nose oznake putničke geografije i perioda od šezdesetih do današnjih dana, dok glazba Darka Rundeka povezuje zvukove autoceste, aviona, dvorane i backstagea. Inače, hrvatsko izdanje ”Maxa, Mische i ofenzive Tet” proglašeno je najboljim stranim romanom 2024. godine. U predstavi igraju Ugo Korani, Hrvojka Begović, Lucija Šerbedžija, Frano Mašković, Rakan Rushaidat. Ivan Jurković, Nataša Dangubić, Dado Ćosić, Sreten Mokrović, Vedran Živolić, Barbara Prpić, Milivoj Beader, Milica Manojlović, Toma Medvešek, Rok Juričić i Luka Knez.

U 1000 stranica dugačkom, hipnotičnom luku koji spaja Stavanger, New York i Vijetnam, Harstad piše priču o prijateljstvu, egzilu, ratu i umjetnosti. Kritičari su već objasnili zašto je ovaj roman događaj. To je ”U potrazi za izgubljenim vremenom” za posljednju generaciju koja je djetinjstvo provela prije digitalne ere. ”Mi dodajemo da upravo nastaje predstava gdje se ta enciklopedija sjećanja i prisnosti pretvara u zajedničko gledanje, s ansamblom koji orkestrira kontinent emocija. Ako je roman Harstadovo golemo platno, predstava od tog platna čini galeriju koja se hoda, sluša i živi, iskustvo u kojem se Europa prepoznaje u vlastitim jezicima, filmovima, pjesmama i tišinama”, kažu iz ZKM-a.