Nevjerojatna “dolina tuge” kraljevstvo je ogromnih kaktusa, čudesnih formacija stijena i predivnih zalazaka sunca

Pustinja koja zapravo i nije ‘prava’ pustinja, krajolik koji toliko odudara od uvriježenih slika Kolumbije, neobično mjesto neobičnih nadimaka… Dolina tuge, jedan je od njih, možda i najpoetičniji. Naime, pustinja Tatacoa nešto je što se ne viđa baš često, ona je mirno kraljevstvo ogromnih kaktusa i neobičnih formacija stijena, predivnih zalazaka i još ljepšeg noćnog neba. Ovo su osnovne stvari koje biste trebali znati o ovom nadnaravno lijepom kutku te južnoameričke zemlje.

Pustinju Tatacoa ponekad nazivaju najbolje čuvanom tajnom Kolumbije. Ta ‘zemlja mira i neobičnih krajolika’, kako je još znaju nazivati, a kojoj je nadimak ‘dolina tuge’ dao španjolski konkvistador Gonzalo Jiménez de Quesada 1538. godine, nalazi se na jugozapadu Kolumbije. Pustinja Tatacoa je druga je najveća sušna zona u Kolumbiji, nakon poluotoka Guajira, a nalazi se oko 38 kilometara od grada Neiva, ‘prijestolnice’ pokrajine Huila. Tatacoa se prostire na 330 kilometara četvornih, krase je siva, crvena i oker boja njezinih stijena, ispresijecanih zelenilom kaktusa. Ime je dobila po čegrtušama koje su nastanjivale to područje.

Zanimljivo, ova kolumbijska pustinja zapravo i nije pustinja, nego se službeno vodi kao sušna tropska šuma. Znanstvenici smatraju da je ona nekada davno bila bujni vrt prepun tropskog cvijeća i drveća, no da je s vremenom postajala sve suša i suša, sve dok nije presušila. Kao takva danas se dijeli u dvije zone, a svaka od njih posebna je po svojoj boji – oker u zoni Cuzco i sivoj u zoni Los Hoyos.

No, iako suha, ova stjenovita pustinja dom je brojnim biljnim i životinjskim vrstama koje su se prilagodile specifičnim klimatskim uvjetima koji vladaju u njoj. Jedni od njezinih najuočljivijih stanovnika nesumnjivo su kaktusi, koji na području Tatacoe znaju biti visoki i pet metara. Isto tako, neke od tamošnjih biljaka razvile su i neobično dugo korijenje kako bi se domogle svake i najmanje kapljice vode – ono u vertikalu ide i do dubine do 15 metara, dok se horizontalno širi i do 30 metara. U pustinji isto tako žive i kornjače, glodavci, pauci, škorpioni, orlovi, oceloti…

Jedna od najupečatljivijih obilježja Tatacoe su tamošnje formacije stijena. Ona je prošarana labirintima kanjonima od kojih su neki duboki i do 20 metara. Za mnoge posjetitelje pustinje upravo su oni najveći magnet koji ih privlači da dođu do te kolumbijske atrakcije, a oku zanimljiv krajolik nastaje zahvaljujući trošenju glinovite površine tamošnjeg krajolika.

Zahvaljujući minimalnom svjetlosnom zagađenju, ai i općenito miru koji vlada u njoj, pustinja Tatacoa slovi kao idealna destinacija za uživanje u zvjezdanom nebu, a isto tako se obližnji grad Villavieja naziva kolumbijskom prijestolnicom paleontologije. Naime, Tatacoa obiluje vrijednim paleontološkim nalazima i destinacija je popularna među znanstvenicima. U Villavieji se nalazi i paleontološki muzej.