U ovoj zemlji ne smijete voziti prljav auto, koristiti WhatsApp ni gledati TikTok! I nije riječ o Sjevernoj Koreji

Auti smiju biti isključivo bijele ili srebrne boje. Uz to, moraju biti savršeno čisti. Propusti li redovito čišćenje i pranje auta, vlasnik riskira strogu novčanu kaznu. Cijeli glavni grad bliješti od bjeline jer je većina zgrada od bijelog mramora. Sve ovo, koliko god zvučalo nevjerojatno, zaista je na snazi u Ašgabatu. Neobični zakoni iznenađuju posjetitelje, no lokalno stanovništvo na njih kao da se više ne obazire. U nastavku otkrijte neobične činjenice i zanimljivosti o Ašgabatu, glavnom gradu Turkmenistana poznatom po bijelim autima i mramornim zgradama.

Mnoge zemlje i regije imaju neobične zakone i propise koji zbunjuju posjetitelje. Neki potječu iz davnih vremena i temelje se na povijesnim događajima, drugi su uvedeni kasnije zbog razvoja turizma, dok su neki jednostavno ostali na snazi iako su odavno izgubili smisao. No, u Turkmenistanu su strogi i neobični zakoni relativno novijeg datuma. Donio ih je 2018. godine tadašnji predsjednik Gurbanguly Berdimuhamedow, a među najpoznatijima je onaj o bojama automobila. Naime, vlasnici koji su imali vozila u zabranjenim bojama morali su ih hitno prebojati kako bi izbjegli visoke kazne.

Iz auto salona su preko noći potpuno iščezli crni, plavi, crveni auti. U pozadini ove neobične odluke je opsjednutost turkmenistanskih vlasti održavanjem specifične estetike u glavnom gradu.

No, posebnosti ove zemlje ne staju samo na bojama automobila. U Turkmenistanu vozilo ne samo da mora biti bijelo ili srebrno, već i savršeno čisto. Vlasti su propisale visoke novčane kazne za vozače koje zateknu u prljavom automobilu na ulicama Ašgabata. Ovo pravilo uvedeno je kako bi se dodatno naglasio imidž glavnog grada kao „Grada bijelog mramora“. Naime, Ašgabat je upisan u Guinnessovu knjigu rekorda kao grad s najvećom koncentracijom zgrada od bijelog mramora na svijetu. Kad je već sve bijelo, logično je, smatraju vlasti, da to budu i automobili.

Ova zemlja u središnjoj Aziji postala je neovisna nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, a graniči s Kazahstanom, Uzbekistanom, Afganistanom i Iranom. Danas broji nešto više od 4,5 milijuna stanovnika, a u povijesti je imala važnu ulogu kao ključna točka na Putu svile koji je povezivao Kinu s Bliskim istokom. Gotovo 80 posto njezine površine prekriva pustoš pustinje Karakum, dok je većina stanovništva koncentrirana u oazama i podnožjima planina, uzduž rijeka i kanala. Upravo u toj pustinji nalazi se jedan od najneobičnijih prirodnih fenomena svijeta, tzv. „Vrata pakla“, plameni krater koji gori neprekidno već desetljećima i privlači turiste iz svih krajeva svijeta.

Koliko god pravilo o boji automobila nekome sa strane moglo zvučati gotovo zabavno, šira slika ipak nije nimalo bezazlena. Turkmenistan svojim građanima nameće stroga ograničenja u korištenju interneta i društvenih mreža, a popularne komunikacijske platforme poput WhatsAppa i Telegrama su zabranjene. Izvještaji o stanju ljudskih prava i sloboda u zemlji redovito su porazni, a razina cenzure i nadzora često se uspoređuje s onom u Sjevernoj Koreji.