Vladimir od stabala i grmova stvara prava mala umjetnička djela, a njegov park na sjeveru Hrvatske ima najviše skulptura na svijetu

Već i vrapci na grani znaju da zelenilo pozitivno utječe na ljude, fizički, mentalno i emocionalno. Mnoga istraživanja pokazala su da boravak u prirodi smanjuje otkucaje srca i kortizol (hormon koji igra ključnu ulogu u našem odgovoru na stres), smiruje živčani sustav, poboljšava raspoloženje, fokus i kreativnost, eliminira negativne emocije… Popis je, kao što vidite, impresivan! No jeste li znali da se pravi mali zeleni raj, jedinstven u Hrvatskoj, nalazi na svega sat vremena vožnje od Zagreba? Vodimo vas u čaroban Topiary park u Sračincu u Varaždinskoj županiji!

A kad govorimo o zelenom kiparstvu, u njemu, bez sumnje, nema većeg majstora od gospodina Vladimira Flegara. On je, naime, ultimativni pionir u području umjetnosti orezivanja i uređivanja biljaka (najčešće ukrasnog zimzelenog grmlja i drveća) u geometrijske ili druge oblike. Topiary datira iz starog Rima, a tematski park u Sračincu drugi je takav u čitavoj Europi! Još jedan postoji samo u gradu Durbuyu u Belgiji, a na svijetu ih je ukupno sedam.

”Prije tri godine imali smo čak 416 zelenih skulptura i s ponosom mogu reći da smo preuzeli rekord od Belgijaca jer smo sad po broju topiara najveći na svijetu! Trenutačno ih je kod nas 395, neke su se malo oštetile kad se radila šetnica, ali vjerujem da ćemo se vrlo brzo vratiti na staro”, govori nam naš domaćin Vladimir. Njegov Topiary park po površini možda jest najmanji (prostire se na svega 7120 kvadrata), no to ga čini još posebnijim, pogotovo kad se u obzir uzmu trud, vrijeme, novac i ljubav koji su uloženi u njegovo stvaranje.

Ova sve popularnija turistička atrakcija u Varaždinskoj županiji ima i dva bajkovita umjetna jezera, a specifična je po tome što je tematski podijeljena u 30-ak zanimljivih priča. Ima ondje za svakoga ponešto. Parkom, naime, prolaze tri staze, a između njih otkriva se nevjerojatno carstvo zelenih skulptura – dinosauri, dva mačka koji se loptaju, bajkeri, željeznička postaja, anđeli, glazbenici, lovci, zečići, ptice, Afrika u malom s tri slonića, gorilama i lavom…

”Teško mi je izdvojiti najdražu priču, ali ako baš moram birati, neka to bude tema o čovjeku i ljudskim oblicima. Ona mi je bila pravi izazov, a što je nešto kompliciranije, to je meni zanimljivije! Evo, za izradu skulpture roditelja s djetetom, koju drži jedan jedini korijen, trebalo mi je punih 30 godina! To je takav posao. Uvijek volim reći da je to umjetnost za dvoje, prvi sam ja koji sve to šiša, a druga i najvažnija je, naravno, priroda. Bez nje ne bi bilo ničega. Ona u sezoni odradi glavni dio posla, a tek onda ja stupam na scenu, do tad strpljivo čekam da grmovi i drveće porastu kako bih napokon imamo što za raditi”, objašnjava nam Vladimir Flegar.

U veličanstvenom Topiary parku u Sračincu pomaže mu i supruga Anica, koja kaže da se jasno može vidjeti koje skulpture su gotove, a koje su još čupave i tek ih treba ušminkati. ”Jedne imaju proljetno ruho, a druge su već u novom”, smije se dok nam pokazuje impresivne zelene kipove. Obitelj Flegar svoja mala umjetnička djela radi bez ikakvih pomagala. Ne koriste kalupe i mreže poput drugih topiary majstora, a sve svoje originalne 3D skulpture formiraju već od malih pelcera.

No kako je zapravo sve počelo? ”Kad sam 1995. dobio otkaz, nakon što sam godinama radio kao majstor kovinotokar, morao sam se nekako snaći. Novi posao nisam mogao pronaći pa sam se posvetio malom obiteljskom OPG-u i poljoprivredi, izrađivao sam i suvenire, a topiary mi je isprva bio tek usputni hobi. Sve sam naučio sam, u to doba nije bilo interneta, a literatura o ovoj vrsti umjetnosti bila je oskudna, tek tu i tamo našao bi se pokoji članak u novinama ili specijaliziranim mjesečnim časopisima”, prisjeća se vlasnik Topiary parka u Sračincu.

No Vladimir je svoju razbibrigu s vremenom doveo do čistog savršenstva. Štoviše, postao je takav majstor da su ga nakon zagrebačkog Floraarta 2010. prozvali hrvatskim Edwardom Škarorukim! ”Bilo je izazova, ali nema toga što naša obitelj ne može prebroditi. Ne biste vjerovali, imali smo već pet provala u park, oštetili su nam skulpture, ali ne damo se. Uskoro ćemo postaviti i tekstualne ploče uzduž staza, a tko zna, možda sve jednog dana premjestimo i na veći komad zemlje, to bi zbilja bilo poput šlaga na torti, prava kruna za naš višegodišnji rad”, zaključuje gospodin Vladimir.