Povrće bez kojeg je ljeto nezamislivo dugo se smatralo otrovnim! Njegov plod zaista sadrži jedan štetan i neočekivan sastojak

Malo koje povrće toliki je ljepotan. Najčešće, barem kod nas, izrazito tamno ljubičast, gladak, sa zelenim ‘šeširom’. Unutra spužvast, mnogi kažu gorak, na što drugi odgovaraju ‘moraš ga znati odabrati i pripremiti’. U koji god ‘kamp’ spadali, pretpostavljamo da ćete se složiti: patlidžan je neizostavna namirnica ljetnog jelovnika! Dapače, jedan je od njegovih kraljeva. No, patlidžan, koliko god nam bio poznat, doslovno pršti ne smo hranjivim tvarima, nego i zanimljivim činjenicama. Neke zanimljivosti o patlidžanu doista su nas iznenadile i više ga nikada, kad nam se nađe na tanjuru, nećemo gledati na isti način. Svijet patlidžana zaista je nevjerojatan!

Patlidžan, za početak, potječe iz Azije. Neki kažu iz Mianmara, no većina ipak tvrdi da dolazi s područja Indije i Šri Lanke. Kod nas ga doživljavamo kao ‘ljetnu biljku’ koju pri kraju sezone čupamo iz zemlje, no patlidžan je u svojoj domovini i u svojoj srži trajnica. I može narasti do vrlo velikih dimenzija, barem za ono na što smo, ponavljamo, mi naviknuti. Kod nas može narasti, u pravilu, do kojih 70 centimetara visine, no u divljini, a još ga se može tamo i ponegdje pronaći, dosegne (ovisno od vrste) gigantske dimenzije od dva i pol, pa i pet, čak šest metara te može dati stotine plodova.

Biljka patlidžana, povrh toga, ponekad može imati i trnje. Plodovi mu, ovisno od vrste, mogu svakako izgledati. Neki imaju i oblik jajeta, neki su duguljasti, neki su izduženi, neki izduženi i pritom debeljuškasti…. Boja također varira, od tamno ljubičaste do svijetlo ljubičaste prošarane, a zatim i do zelene ili pak bijele… Iako ga svi smatramo povrćem i prema njemu se ponašamo kao prema povrću, on to zapravo nije: spada u kategoriju voća.

Bio on iz Indije, Šri Lanke ili Mianmara, iz tih se dijelova Azije proširio na ostatak tog kontinenta, a onda i put same Europe pa i dalje, primjerice u Amerike. No, doista ne podnosi dobro hladnoću i voli kad mu je toplo. Što onda objašnjava i ovaj jednogodišnji pristup kojem pribjegavamo u našim krajevima. Kina je prva počela s njegovim sustavnim uzgojem, i to navodno još u 5. stoljeću prije Krista. I danas je jedan od najvećih proizvođača patlidžana na svijetu. Bliže nama, u sredozemnom krugu, to su Turska i Egipat.

Kako ga spremati? Pa samo je nebo granica, čini se. Neizostavan je sudionik roštilja, glavni je sastojak u preukusnom baba ganoushu, može se peći u pećini, pohati… No, iako neke vrste jedu sirove u Kini, ne može se konzumirati termički neobrađen. Isto tako, nikako se ne bi smjelo jesti njegovo lišće ili pak cvjetovi jer mogu biti štetni za čovjeka zbog tvari koje imaju u sebi, a koje su prirodno sredstvo borbe te biljke protiv nametnika i parazita. Nekad se smatralo da je i sam plod otrovan.

Kako ima spužvastu strukturu, kada se priprema treba imati na umu da ta ‘spužva’ može upiti poprilične količine ulja. No, ta mu tekstura, jer poprima ‘karakter’ onoga s čim se sprema, daje i na ukusu. Nekima je gorak. I dosta zna biti, neki kažu da su manji i mlađi plodovi manje gorki. Često ga se prije pripreme soli kako bi se, barem su nas tako uvjeravali, iz njega izvukla ta gorčina. Najbolje ga je navodno držati na hladnom mjestu, ali ne i u frižideru.

Sastoji se od 95 posto vode, dok 50 posto njegova volumena čini zrak, piše na stranici Veggies First. Zanimljivosti o patlidžanu ovdje je staju. Isti izvor prenosi još jedan vrlo zanimljiv podatak, onaj da patlidžan sadrži nikotin. No, samo male količine, svega 0,01 posto. Prema njihovoj računici trebali biste pojesti, da dobijete nikotina kao u jednoj cigareti, čak devet kilograma patlidžana.