Svjetski poznati pisac otvorio je muzej koji prati radnju njegove knjige. Ubrzo je postao nezaobilazna atrakcija grada na Bosporu

Prema nekim istraživanjima, Istanbul je 2024. godine posjetilo je više od 20 milijuna turista. Čuvena džamija Aja Sofija, Veliki bazar, toranj Galata, Cisterna Bazilike, Topkapi Saraj, veličanstvena palača Dolmabahçe… Za razgledavanje tog grada vremena je uvijek premalo pa mu se posjetitelji uvijek rado vraćaju. No osim razvikanih znamenitosti, koje ćete pronaći u svakom turističkom vodiču, ljubitelji turske književnosti, osobito proslavljenog pisca i nobelovca Orhana Pamuka, obožavaju i Muzej nevinosti u istanbulskoj četvrti Beyoğlu, mjesto na kojem u pažljivo složenim kutijama i vitrinama možete vidjeti stvari koje su likovi u istoimenom romanu tog genijalnog akademika koristili, nosili, čuli, vidjeli, skupljali, sanjali…

Ne morate pročitati roman da biste uživali u muzeju, kao što vam ni posjet muzeju neću pokvariti uživanje u romanu. Ali činjenica jest da će oni koji su pročitali knjigu bolje razumjeti različita značenja muzeja, a oni koji prvo posjete muzej vidjet će mnoge stvari koje nisu primijetili dok su čitali roman. Sam Orhan Pamuk Muzej nevinosti svojedobno je opisao kao muzej fikcije, mjesto koje savršeno dočarava kako je izgledao istanbulski život u drugoj polovici 20. stoljeća. On stvara atmosferu koja odgovara narativu romana, prikazujući predmete i slike koji čine priču u koju su se zaljubili milijuni čitatelja diljem svijeta.

Pamukov roman ”Muzej nevinosti” objavljen je 2008. godine, a muzej je otvoren u proljeće 2012. Pisac je paralelno razvijao ideje za oba projekta. Naime, dok je pisao knjigu, počeo je razmišljati i o muzeju. Predmete koji su danas u njemu izloženi kupovao je u trgovinama rabljenom robom, a neke su mu darovali prijatelji koje je posjećivao u njihovim domovima. Zatim je, zamagljujući granice između romana i muzeja, postupno oblikovao priču svojih glavnih junaka. A ona glasi ovako…

Istanbul, 1975. godina. Kemal, mladić iz imućne obitelji, uoči zaruka s djevojkom iz istog miljea, susreće daleku rođakinju Füsun, koja u njemu budi vrtlog strasti. No naglo zapaljena iskra zgasne čim Füsun sazna za Kemalove zaruke. On ju ne može zaboraviti pa ostavlja zaručnicu, ali Füsun već ima drugog. Sljedećih devet godina Kemal posjećuje njezinu siromašnu obitelj, glumeći velikodušnog rođaka ne bi li je pridobio. Ali njezino srce u međuvremenu je otvrdnulo. Iz svakog posjeta Kemal donosi pokoju osobnu sitnicu, uspomene koje će skupljati i štovati na tajnom oltaru svoje opsesije. A kad ga napusti i zadnja nada da će postići osobnu sreću, preostaje mu samo njegov muzej, zemljovid društvenih rituala i običaja, mapa jednog slomljenog srca.

Ako ste pročitali Pamukov veličanstveni ”Muzej nevinosti”, vjerojatno ste primijetili da je na posljednjim stranicama tog očaravajućeg romana otisnuta ulaznica za Muzej nevinosti u Beyoğluu, koja se može ovjeriti na blagajni muzeja, što znači da vam predočenje knjige omogućuje da ovo čarobno mjesto razgledate potpuno besplatno! Osim toga, Muzej nevinosti prima i donacije svojih posjetitelja. Zamislite samo taj privilegij da baš vaši darovani predmeti i uspomene pronađu svoje mjesto u privremenoj izložbenoj vitrini malog istanbulskog carstva genijalnog Orhana Pamuka!

Neki predmeti iz ovog muzeja bili su povod za pisanje određenog poglavlja u knjizi, a u drugim slučajevima književnik bi prvo napisao priču pa tek onda kretao u potragu za predmetom koji je opisao. Sve su to mahom jednostavne i banalne stvari, ali glavnom junaku romana Kemalu ipak dragocjene jer ih je Füsun, primjerice, makar dodirnula. Možda najfascinantnija zbirka u muzeju su opušci cigareta koje je njegova nesuđena ljubav popušila, a on ih brižno skupljao. I to godinama.

I roman i muzej mogu se shvatiti kao osmanska verzija Romea i Julije, priča o opsesivnoj ljubavi koja je u stanju izludjeti čovjeka. Zgradu u kojoj se Muzej nevinosti nalazi Orhan Pamuk kupio je prije nego što je uopće počeo pisati knjigu. Kako se ideja razvijala, ista je postala pozornicom u kojoj njegovi nesretni ljubavnici igraju glavne uloge.

U manifestu za muzeje, koji je objavljen na službenoj internetskoj stranici ove ultimativne turističke atrakcije, proslavljeni turski književnik kaže da bi muzeji trebali istraživati svijet i čovječnost modernih ljudi, posebno u nezapadnim zemljama koje se brzo razvijaju. ”Umorni smo od velikih muzeja koji guše našu ljudskost, koji pokušavaju ispričati povijest zajednice, nacije, države, organizacije… Priče običnih, malih pojedinaca puno su bogatije i zanimljivije, one otkrivaju samu srž ljudskog bića. Zato bi muzeji trebali biti manji, individualniji i jeftiniji. Treba ‘muzejificirati’ vlastite domove i priče, susjedstvo, ulice, trgovine… Jer budućnost muzeja leži u nama”, napisao je Pamuk.