Na ovom mjestu u Sarajevu vatra gori bez prestanka gotovo 80 godina! Bila je ugašena samo za vrijeme opsade i simbol je slobode

Zbog duge i bogate povijesti te vjerske i kulturne raznolikosti Sarajevo je prozvano Jeruzalemom Europe. Čarobna prijestolnica Bosne i Hercegovine, smještena na obali rijeke Miljacke te okružena planinama Jahorinom, Jelašnicom, Trebevićem i Igmanom, prepuna je atrakcija iza kojih stoji zanimljiva priča, a jedna od njih je i čuvena Vječna vatra. Pronaći ćete ju u samom centru grada, točnije u ulici koja od 6. travnja 1946. godine nosi ime po Maršalu Titu, dok se nekoć zvala Ćemaluša.

Naime, Ćemal-beg davne 1515., u osmanlijskom razdoblju, ondje je dao sagraditi džamiju koju je narod prozvao Ćemaluša pa je, osim ulice, isto ime dobilo i čitavo naselje. Spomenuta ulica javnosti je danas vjerojatno najpoznatija upravo po spomenutom spomeniku, napravljenom u čast antifašističkim osloboditeljima grada Sarajeva.

Ovaj spomenik vojnim i civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata u Sarajevu na križanju ulica Mula Mustafe Bašeskija, maršala Tita i Ferhadije podignut je 6. travnja 1946., tj. na prvu godišnjicu oslobođenja glavnog grada Bosne i Hercegovine od njemačke okupacije.

Naime, od profesora Juraja Najtharta, jednog od najpoznatijih arhitekata, rođenog Zagrepčanina i stanovnika Sarajeva, zatraženo je da napravi spomenik koji će biti predstavljen u povodu svečanog otvorenja pruge na relaciji Bosanski Šamac-Sarajevo, što je upriličeno 27. studenog 1947.

Spomenuti spomenik Najthart je smjestio točno ispred impresivne zgrade, svojevrsnog simbola čitave Ćemaluše, koju je projektirao poznati arhitekt Karlo Paržik. Upravo je on uvelike pridonio urbanizaciji i izgradnji Sarajeva za vrijeme austrougarske vladavine. U toj zgradi isprva je bio hotel Grand, krasio ju je prekrasan balkon koji je gledao ravno na ulicu, a imala je i tri ulaza, po jedan s južne, zapadne i sjeverne strane.

Ista je kasnije služila kao sjedište Zemaljske banke pa Službe društvenog knjigovodstva, a danas u njoj djeluje Zavod za platni promet. A radeći na Vječnoj vatri, arhitekt Najthart ne samo da je sačuvao objekt kolege Karla Paržika, već je i ovjekovječio njegovu kultnu terasu, koja i danas služi kao pozornica za govore, kulturna zbivanja i druge prigodne spektakle.

Frontalni ulaz u zgradu ispod terase zatvorio je nišom, u kojoj je u tri boje ispisao sljedeći tekst: ”Hrabrošću i zajednički prolivenom krvlju boraca bosansko-hercegovačkih, hrvatskih, crnogorskih i srpskih brigada slavne jugoslavenske armije, zajedničkim naporima i žrtvama sarajevskih rodoljuba Srba, Muslimana i Hrvata, 6. aprila 1945. oslobođeno je Sarajevo, glavni grad Narodne republike Bosne i Hercegovine. Vječna slava i hvala palim junacima za oslobođenje Sarajeva i naše otadžbine. O prvoj godišnjici svog oslobođenja, zahvalno Sarajevo”.

Spomenik se sastoji od ploče s tekstom ispisanim u bojama zastave bivše Jugoslavije, plavoj, bijeloj i crvenoj. Ispred njega stoji bakreno ognjište u obliku lovorovog vijenca, s otvorenim i stalno upaljenim plamenom, koji odaje počast palim borcima, a simbolizirao je i grb bivše Jugoslavije.

Vječna vatra vrlo brzo postala je omiljeno okupljalište mladih Sarajlija, koji su spomenik svojedobno prozvali i ”gumom koja gori” jer je njegov metalni krug znao pocrnjeti. Tijekom opsade Sarajeva 1990-ih plamen na spomeniku bio je ugašen jer u bosanskohercegovačkoj prijestolnici nije bilo goriva, no plamen multietničkog i slobodnog grada u srcima hrabrih stanovnika nikad se nije ugasio…