Najstariji park u Zagrebu stariji je od nekih europskih država: simbol je grada i jedno od najljepših mjesta za šetnju i druženje

Gradovi se najčešće pamte po trgovima, ulicama i građevinama, ali njihovu pravu svakodnevicu često najvjernije čuvaju parkovi. Oni su tiha svjedočanstva vremena, mjesta susreta, odmora i promjena koje se ne vide na prvi pogled. U Zagrebu jedno takvo mjesto već više od stoljeća i pol ima posebnu ulogu u životu grada, a njegova povijest seže dalje nego što mnogi pretpostavljaju.

Riječ je o Zrinjevcu, najstarijem zagrebačkom parku, koji je za javnost otvoren 1873. godine, u razdoblju kada je Zagreb tek oblikovao svoj moderni urbani identitet. U vrijeme kada su se u Europi još uvijek mijenjale granice, carstva i politički sustavi, ovaj je park već bio zamišljen kao reprezentativni zeleni salon grada, prostor namijenjen šetnji, odmoru i društvenom životu.

Posebno je zanimljiva činjenica da je Zrinjevac stariji od nekih današnjih europskih država u njihovu modernom obliku. Primjerice, Finska je postala neovisna 1917. godine, Island 1944., a Norveška tek 1905. godine. Iako te zemlje imaju bogatu povijest, kao samostalne države nastale su desetljećima nakon što su Zagrepčani već šetali ispod stabala Zrinjevca. Upravo ta usporedba daje dodatnu težinu ovom prostoru i njegovoj dugovječnosti.

Zrinjevac je dio tzv. Lenucijeve potkove, urbanističkog projekta koji je krajem 19. stoljeća pretvorio Zagreb u moderan srednjoeuropski grad. Park je pažljivo osmišljen, s pravilnim drvoredima, fontanama i paviljonima, a već je tada postao mjesto na kojem se susreću različiti slojevi društva. Tijekom desetljeća mijenjao je izgled, ali ne i svoju osnovnu funkciju: biti gradska oaza u samom središtu metropole.

Kroz povijest je Zrinjevac svjedočio brojnim promjenama: smjenama država, političkih sustava i društvenih navika. Preživio je ratove, krize i velike urbanističke zahvate, a unatoč svemu ostao je jedno od najprepoznatljivijih i najvoljenijih mjesta u Zagrebu. Generacije su se ondje susretale, zaljubljivale, slušale glazbu i provodile slobodno vrijeme, često nesvjesne koliko je prostor kojim prolaze povijesno vrijedan.

Perivoj Zrinjevac je, osim zelenilom i cvijećem, obogaćen i ukrasima koji su ljudskih ruku djelo. Primjerice, na sjeveru perivoja stoji meteorološki stup postavljen 1884. godine. Riječ je o daru vojnog liječnika i meteorologa amatera dr. Adolfa Holzera. On je i dalje u funkciji, mjeri vlagu i temperaturu zraka te tlak, a projektirao ga je zagrebački arhitekt Hermann Bollé. Prema pisanju ZG portala, napravljen je od istarskog mramora, dok su mjerni instrumenti napravljeni u Njemačkoj.

Na suprotnoj strani perivoja Zrinjevac, onoj južnoj, nalaze se pak poprsja značajnih ličnosti iz Hrvatske. To su poprsja Julija Klovića, Andrije Medulića, Krste Frankopana, Nikole Jurišića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Ivana Mažuranića. Spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom nalazi se na sjevernoj strani Strossmayerovog trga. Isto tako, perivoj Zrinjevac može se pohvaliti i s ukupno tri fontane. Jedna od njih je tzv. Bolleova gljiva iz 1893. godine u sjeverozapadnom dijelu parka, koja je, kada je tek bila postavljena, bila izložena sprdnji zbog svog izgleda, a iz nje se izlijevala i voda te je park bio na tom mjestu stalno poplavljen. Kasnije je obnovljena i popravljena. Osim te gljive, na jugu Zrinjevaca nalaze se i dva ista bazena s vodoskocima.

Sredinu perivoja Zrinjevac krasi pak glazbeni paviljon. On se od tamo, na mjestu gdje se nekada razmišljalo o postavljanju velikog kipa Nikole Šubića Zrinskog, nalazi od 1891. godine. Njega je sagradio Eduard Prister i darovao ga Zagrebu, a nacrt projekta potpisao je već spomenuti Hermann Bollé. Glazbeni paviljon i danas  je često u funkciji, kao što mu i samo ime govori, glazbe. Isto tako, Zrinjevac okružuju i brojna vrijedna zdanja te institucije: Vrhovni sud Republike Hrvatske, Arheološki muzej u Zagrebu, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU)…

No, perivoj Zrinjevac je nekada izgledao potpuno drugačije. Umjesto današnjih uređenih aleja platana, na mjestu tog perivoja nekada je stajala blatnjava oranica, a zatim stočno sajmište (koje je dosta često selilo, a preseljeno je na današnji Zrinjevac s Trga bana Jelačića, odnosno tadašnje Harmice). O njegovu uređenju počelo se pričati povodom proslave 300. obljetnice smrti Nikole Šubića Zrinskog i razmišljanja o postavljaju spomenika istom. Po njemu je ime dobio još 1866. godine, a gotovo 100 godina kasnije, proglašen je spomenikom parkovne arhitekture.