Najstarija obrambena kula u kontinentalnoj Hrvatskoj skriva se u šumi: do nje se može doći samo planinarskom stazom

Ima nešto tako magično u starim utvrdama. Često u ruševnom stanju, ponekad tek sjena svog nekadašnjeg sjaja, no nekako nas mame da ‘uđemo’ u njihov svijet, zamislimo kako je to nekada bilo, tko je u njima živio i kako, pozivaju da doznamo sve tajne koje čuvaju njihovi debeli, masivni, za obranu stvoreni zidovi. Često su odličan cilj nekog planinarskog pohoda, a jedan od takvih je i Stari grad Žumberak.

Stari grad Žumberak smjestio se u jednom od najljepših dijelova Hrvatske, u srcu Žumberačkog gorja. Riječ je o visinskoj utvrdi podignutoj na osamljenoj uzvisini, s koje se pruža snažan osjećaj izdvojenosti i tišine. Put do nje nije jednostavan, jer do ovog starog grada ne vodi cesta. Do njega se dolazi isključivo planinarskom stazom, što posjet još više pretvara u doživljaj.

Smjestio se na nadmorskoj visini od 501 metar, blizu sela Stari Grad Žumberački, na lokalitetu koji se naziva Gradina. Prvi puta se u povijesnim zapisima spominje 1265. godine, a s obzirom na to što su sve arheolozi pronašli u tim ruševinama lako je zaključiti da nije imao baš mirnu, a ni dosadnu prošlost. Svašta se zbivalo unutar i oko njegovih zidina.

Kroz stoljeća je, očekivano, promijenio i niz vlasnika: od koruških vojvoda, preko hrvatskih knezova Babonića do austrijskih nadvojvoda… No, upravo su ovi prvi najzaslužniji za njegov nastanak. Naime, vjeruje se da su njegovu gradnju inicirali koruški vojvode Spanheimi.

„Građen je kao najisturenija granična utvrda koruških vojvoda Spanheima na izoliranoj uzvisini iznad dvaju pritoka Kupčine, duboko u Žumberačkom gorju. U drugoj polovici 13. stoljeća njegov je vlasnik Engelbert Žumberački, začetnik žumberačke loze plemstva iz Kostanjevice. U popisu župa koje pripadaju crkveno-političkom području Akvilejskog patrijarhata iz 1296. godine, spominje se i ovdašnja župa sv. Križa i Žumberak pod nazivom Sicherberch…“, navodi se na stranicama Parka prirode Žumberak i Samoborsko gorje.

Vjeruje se da je upravo Stari grad Žumberak ‘skrivio’ ime Žumberka kao cjeline.  „U 15. stoljeću je zabilježeno da se gospodar dvorca zvao Schönberger, a okolica je po njemu bila nazvana Schönberg (schön = lijepo, berg = brdo). Ime Žumberak nastalo je ili izmjenom imena Schönberg u slavensko Šumberk ili od riječi Sichelberg (sichel u prijevodu srp) odnosno Zimberk. Isto tako, prema Damjanu Lapajneu, u popisu župa akvilejskog patrijarhata iz 1293. Stari grad Žumberak naziva se srednjovjekovnim imenom Sicherberch. Moguće je da je jezičnim izmjenama iz ovog imena nastao naziv Žumberak“, navodi detaljnije isti izvor.

No, kako je izgledao? Kompleks, koji je bio podignut na platou koji je okruživao eliptični jarak, sastojao se od obrambenih zidina koje je motrila branič kula. Za nju se pretpostavlja da je najstarija isključivo obrambena kula u kontinentalnoj Hrvatskoj. Izvan zidina, zapadno od njih, stajala je crkva sv. Križa. Na mjestu gdje je ona stajala danas se nalazi križ, dok je spomenuta branič kula danas rekonstruirana do visine prvog kata s ulaznim vratima.

Stari grad Žumberak inače je kontrolirao puteve kroz Žumberačko gorje i čini se da je njegova povijest, s obzirom na sve što su tamo pronašli arheolozi, bila burna: naišli su na strelice za luk i samostrel, dijelove oklopa vojnika, kugle za topove i katapulte…

Njegova strateška važnost isparila je u 16. stoljeću. Nešto južnije gradi se Novi grad Žumberak, koji je bio sjedište uskočkog kapetana i zapovjednika tog dijela Vojne krajine. To zdanje je stradalo u požaru u 18. stoljeću, a danas njegove ostatke prekriva zemlja.

Pokraj mjesta gdje je on nekada stajao nalazi se Žumberački pil te crkva svetog Nikole Biskupa, u čijoj su kripti pronađeni ostaci dviju plemkinja, bake i unuke. Ova prva nosila je crveni svileni prsluk, danas najstariji restaurirani ženski odjevni predmet u Hrvatskoj.