Usred šume u srcu Hrvatske kriju se ostaci stare bolnice koja je radila samo tri godine: kroz nju je u tajnosti prošlo na tisuće ljudi

Među hrvatskim planinama i brdima, Petrova gora svakako ne spada među poznatije i razvikanije. Vole je ljudi koji u blizini žive, istražuju planinari željni novih krajolika, ali šire poznata i masovnije posjećena nije. A to je šteta, jer krije pitome staze, lagane uspone, te nevjerojatne ostatke bliže povijesti. Ako ste za lagani izlet, začinjen dozom povijesti i mistike, Petrova gora mogla bi biti vaše sljedeće odredište.

Osim nadaleko poznatog Spomenika ustanku naroda Banije i Korduna, autora Vojina Bakića, guste šume Petrove gore kriju još jednu tajnu iz Drugog svjetskog rata. Stara Centralna partizanska bolnica radila je samo tri godine, od 1942. do 1945., a nalazi se u predjelu zvanom Pišin gaj. Danas su od nje ostale samo napuštene straćare, derutne drvene kolibe, koje ničim ne otkrivaju kakva je organizacija ovdje postojala prije samo 80-ak godina.

Partizanska bolnica na Petrovoj gori osnovana je 1942. godine, u jeku Drugog svjetskog rata. Lokacija je bila logičan odabir jer je šuma zbog svoje nepristupačnosti i teškog terena mogla sakriti ranjenike i medicinske radnike. I zaista, ovo skrovište nikad nije otkriveno! Bolnica je radila sve do 1945., kad je preseljena u Karlovac. U te tri godine kroz nju je prošlo nekoliko tisuća ljudi, boraca i civila, među kojima su bili i žene i djeca.

Bolnica se razvijala postepeno, a svoj je konačan oblik dobila 1944. godine. Tada je imala nevjerojatnih 30 objekata: nekoliko bolesničkih soba, operacijske sale, kuhinju, sobu za bolesničko osoblje, salu za kulturni rad, praonicu i tuš, štalu, stražarnicu, vlastiti električni agregat i tiskaru.

Voditi bolnicu u šumi bilo je teško, nedostajali su lijekovi i sanitetski materijal, a operacije su se često izvodile noću, pod svjetlom svijeća ili lampi. Unatoč tome, u bolnici su radili školovani liječnici, medicinske sestre i bolničari koji su se oslanjali na znanje, iskustvo i improvizaciju. Lokalno stanovništvo je, prema povijesnim zapisima, odigralo ključnu ulogu u opskrbi hranom, lijekovima i informacijama, često riskirajući vlastite živote.

Danas od svega toga nije ostalo gotovo ništa. Nekadašnja Partizanska bolnica na Petrovoj gori devastirana je početkom 90-ih i njezini opstaci prepušteni su šumi koja ih polako guta. Za usporedbu, Slovenija je svoju šumsku partizansku bolnicu Franja, kod mjesta Cerkno, obnovila i danas ju godišnje posjeti i po 250.000 turista, pisao je svojedobno Jutarnji list, iako je njihova neusporedivo manja od hrvatske i imala je manji povijesni značaj. Slovenci su svoju čak nominirali za upis na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Petrova gora nalazi se u Karlovačkoj županiji, okružena Kupom, Glinom i Koranom, a dugačka je 25 kilometara. Nekada su je zvali Gvozd, no nakon bitke s Mađarima u kojoj je navodno skončao i kralj Petar Svačić dobila je ime njemu u čast.

Petrova gora nije za one koji traže atraktivne vidikovce i poglede u daljinu. Njezin najviši vrh, Petrovac, broji 512 metara nadmorske visine i nalazi se usred šume. No unatoč tome, ova gora ipak nudi niz zanimljivog sadržaja za izlet.

Nedaleko od najvišeg vrha nalaze se ostaci pavlinskog samostana. Pretpostavlja se da je on izgrađen krajem 13. stoljeća te napušten u 15. stoljeću, kada su pavlini pobjegli pred Turcima. Navodno je podignut na ostacima stare rimske utvrde. Naći ćete na Petrovoj gori i Kraljev grob, odnosno Svačićev grob, iako se zapravo ne zna je li Petrova gora doista bila mjesto njegova posljednjeg izdisaja. Zapravo, čak se ne zna ni gdje je točno pokopan.

No, ono što najviše mami pogled na Petrovoj gori jest gorostasni Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna kipara Vojina Bakića. Doista je ogromno to zdanje: spomenik je u biti ogromna zgrada upečatljiva dizajna visoka čak 37 metara. Njegova je gradnja počela sredinom 1980. godine, dvije godine kasnije je dovršen, a u narednim se godinama pretvorio u popularno izletište.

Ako se odlučite planinariti Petrovom gorom, put će vas neminovno dovesti na ‘početnu točku’ planinarskih puteva: lovačkog doma Muljava. Na Petrovoj gori inače postoji nekoliko planinarskih staza, a najdulja opcija traje osam sati. Ona obilazi najpoznatije lokalitete te planine: od Partizanske bolnice do Malog Velebita, još jednog od tamošnjih vrhova koji broji 480 metara, pa sve do Velikog i Malog Petrovca. Upravo su potonji svojevrsni vrhunac planinarskog pohoda jer se u blizini nalaze i sam monumentalni spomenik te i ostaci pavlinskog samostana.