Slastica koju obožavaju u Dalmaciji upravo je proglašena kulturnim dobrom! Ima nekoliko imena i priprema se već stoljećima

Hrskava tjestenina punjena aromatičnim nadjevom i oblikovana poput polumjeseca. To bi, ukratko, bio opis jela koje je ovih dana upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Ali rafioli su puno više od tog suhoparnog opisa. U njihovu je povijest i pripremu utkano bezbroj sretnih trenutaka i proslava, a njihova je priprema oda vještini i maštovitosti.

Umijeće pripreme rafiola, tradicionalnog nadjevenog tijesta koje se na Jadranu naziva i rafijoli, ravioli ili rafajoli, službeno je postalo kulturno dobro Hrvatske 16. ožujka. To priznanje, izvijestili su iz Ministarstva kulture i medija, potvrđuje ne samo gastronomsku, već i snažnu društvenu i identitetsku vrijednost ove slastice u brojnim dalmatinskim zajednicama.

Rafioli ima više imena, ali i različitih načina pripreme. Nalazimo ih i pod imenima rafijoli, ravioli ili rafajoli, a ovisno o dijelu Dalmacije mijenja se i najčešći nadjev, kao i specifičnosti tijesta, odnosno hoće li ono biti mekše ili tvrđe. Znanja i vještine pripreme rafiola već se stoljećima prenose s generacije na generaciju, nekad samo unutar obitelji i zajednice, a danas i putem udruga, škola i kulturnih institucija.

Što su zapravo rafioli? To je hrskava ili mekša nadjevena tjestenina, najčešće oblikovana poput polumjeseca. Iako ih danas doživljavamo kao tipično dalmatinski desert, njihovi korijeni sežu u srednji vijek, kada se punjena tjestenina počinje širiti mediteranskim prostorom, od Sicilije i Napulja do Genove i Veneta.

Na hrvatskoj obali rafioli su s vremenom dobili lokalni karakter. Svaka sredina razvila je vlastitu verziju, od sastava tijesta do vrste nadjeva i načina pripreme. Iako ne postoji jedinstveni recept, nekoliko je zajedničkih obilježja: tijesto je najčešće od brašna, jaja, šećera i masnoće, ponekad aromatizirano vinom ili rakijom. Nadjev je najčešće od mljevenih badema, šećera, jaja, limunove korice i likera poput maraskina ili onog od ruže. Sve se peče ili prži, i na kraju posipa šećerom ili prelijeva sirupom.

Rafioli su stoljećima bili neizostavan dio svečanih jelovnika, pripremali su se za vjenčanja, blagdane i važne obiteljske događaje. Upravo zato imaju snažnu emocionalnu i identitetsku vrijednost.

Posebnu ulogu u zaštiti ove tradicije imala je zajednica u Trogiru, predvođena Društvom Kameni cvit, koja je pokrenula inicijativu za upis. Danas su nositelji ovog kulturnog dobra brojne institucije i udruge, od samostana i muzeja do škola i folklornih ansambala diljem Dalmacije.

Upis rafiola na listu nematerijalne baštine dodatno otvara prostor za njihovu promociju kroz gastronomiju i turizam, izvijestilo je Ministarstvo turizma. Radionice izrade, festivali tradicijskih slastica i autentična ponuda lokalnih domaćinstava mogu ovu slasticu još snažnije pozicionirati kao simbol dalmatinske baštine.