Znate li kakav je ovo crv koji viri iz zemlje u Zagrebu? Pojavio se doslovno preko noći, a ima nekoliko različitih imena

Znate li da Zagreb ima svoju Nessie? Naravno da asocijacija odmah ide prema jezeru, no ovu zagrebačku nećete pronaći ni na Jarunu ni na Bundeku. ‘Zagrebačka Nessie’ kako joj nekada tepaju nalazi se na istoku grada, doduše u blizini Maksimirskih jezera, no ona ‘pliva’ na suhom, u parku u blizini Maksimirskog stadiona. I svojim izgledom, bez imalo sumnje, privlači pažnju… No, što doista, pogotovo ako živite u Zagrebu i njezinu pojavu već uzimate zdravo za gotovo, znate o njoj? Ovo su sve ‘tajne’ poznate, a opet i tajnovite ‘Zagrebačke Nessie’.

Iako smo se mi odlučili za njezino najzvučnije ime, odnosno točnije rečeno nadimak, to joj ni približno nije jedino. Ova je skulptura, koja se nalazi na zelenoj površini na križanju Maksimirske i Hondlove ulice, nasuprot Zoološkom vrtu, poznata i kao ‘crv’, ‘zmija’ ili ‘glista’. No, nijedno od tih imena nije njezino službeno.

Njezino službeno ime mnogo je romantičnije i tjera nas da to umjetničko djelo sagledamo u nekom drugačijem, dubljem smislu. Službeno ime ove skulpture je ‘Dodir’, a ona je djelo akademskog kipara Ivana Briskog. Na lokaciji na kojoj je i danas stoji od 1989. godine, no uz nju tamo nema puno objašnjenja.

Skulptura je poznata po tome što redovito ‘mijenja odjeću’. I to iz nepoznatih razloga, govori se. Navodno je u originalu izvedena u bijelom mramoru, no tijekom proteklih je desetljeća promijenila brojna ruha.

Primjerice, ako se pogledaju njezine ‘arhivske’ fotografije vidi se da je zagrebačka Nessie jedno vrijeme nosila ružičasto, s crnim vrhom repića. Bila je osvanula i u crnom i zelenom i u plavom odijelcu, a sada je u plavo-bijelom, na pruge. Neka od tih rješenja su doista bila simpatična, neka ne… Često je na njoj osvanuo i pokoji grafit. Sve te intervencije neke su oduševljavale, neke zgražale.

Zanimljivo, na lokaciji na kojoj i danas stoji pojavila se doslovno preko noći te, kažu, iznenadila Zagrepčane kad su je prvi put vidjeli. No, grad je, srećom, postao bogatiji za još jedno umjetničko ostvarenje.

Zagrebačka Nessie nije bi približno jedina upečatljiva skulptura koja krasi okolicu Maksimira i sam Maksimir. Tu je isto tako i slavni Bacač diska, na križanju Maksimirske ulice i ulice Svetice. Radi se o djelu kipara Vanje Radauša koje je, s vremenom dobilo, kako prikazuje potpuno nagog i atletski građenog muškarca, nestašni nadimak: ‘Pimpek’. Ta je skulptura postavljena 1957. godine.

Vrlo su zanimljive i Stepenice u samom parku Maksimir, kod petog jezera. Naime, ovo se djelo, koje potpisuje kiparica Milena Lah, nalazi s jugoistočne strane tog jezera. Izrađeno je od mramora, a tamo stoji od početka 1980-ih godina.

Kada ste već u ‘lovu’ na neobična umjetnička djela na maksimirskom području, svakako ostanite neko vrijeme i u samom parku Maksimir. Nazivaju ga zelenim plućima hrvatske metropole i slovi za jedan od najljepših parkova Hrvatske. Nastao je krajem 18. i početkom 19. stoljeća, na površini od 316 hektara, a vodi se kao spomenik parkovne arhitekture.

U trenutku svog nastanka bio je prvi javni park u jugoistočnoj Europi, ali i jedan od prvih u svijetu. Naime, do tada parkovi su bili ‘privatni’: bili su rezervirani za one plave krvi i vezali se uz njihove rezidencije. Maksimir se za građanstvo otvorio još 1794. godine, i to kao jedno od najvažnijih parkovnih ostvarenja Austro-Ugarske. Jedan od najzaslužnijih ljudi za njegov nastanak bio je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac. U njemu je 1853. godine otvoreno prvo zagrebačko klizalište na Donjem (Prvom) jezeru, dok je 1931. godine u Maksimiru uređen i prvi golf teren u Hrvatskoj.