Nitko u Hrvatskoj ne razumije dijalekt kojim govore stanovnici ovog otoka! Mnogima zvuči kao strani jezik

Hrvatska ima ukupno 1244 otoka, otočića, hridi i grebena, no u tom moru bogatstva jedan se posebno ističe. U pitanju je Susak, ljepotan koji službeno pripada otočnoj skupini Cres-Lošinj i nalazi se u sjevernom Jadranu. Katamaranima je povezan s Pulom, Rijekom i Zadrom, no oni ne plove svaki dan, dok trajekta do njega uopće nema. Susak je, naime, otok bez automobila. Ondje se sve prevozi malim motoriziranim vozilima ili karijolama (tačkama), a jedna od njegovih najvećih posebnosti je i narječje kojim pričaju lokalci.

Otok je stoljećima bio vrlo izoliran, a upravo je ta izolacija stvorila specifičan dijalekt koji mnogi Hrvati danas teško razumiju. Naime, susački govor smatra se jednim od najoriginalnijih otočnih govora u Hrvatskoj. Lingvisti su ga proučavali još 1950-ih jer sadrži brojne arhaične riječi, posebne glasove i gramatičke oblike koji su se na drugim mjestima izgubili. Toliko je poseban da je organizirano i veliko znanstveno istraživanje samo o govoru Suska.

Ono što je posebno zanimljivo jest da je govor nastao pod utjecajem više kultura. Susak je kroz povijest bio povezan s hrvatskim čakavskim područjem, ali i s talijanskim i venecijanskim utjecajima. Zato se u govoru mogu pronaći riječi koje zvuče potpuno drukčije od standardnog hrvatskog. Mnogi stariji Suščani govorili su i talijanski.

Izolacija je ovdje ključna priča. Na otoku je živjela mala zajednica, dugo odvojena od kopna i većih gradova, pa se govor razvijao gotovo „u svom svijetu“. Upravo zato danas zvuči egzotično čak i ljudima iz obližnjih kvarnerskih mjesta.

Kako piše na stranici otok-susak.org, „narječje koje se govori na Susku jedinstvena je mješavina starohrvatskog jezika i brojnih stranih utjecaja. Tijekom povijesti otok je bio pod vlašću različitih država pa su na lokalni govor snažno utjecali talijanski, francuski i njemački jezik. Upravo zbog velike udaljenosti od kopna i dugotrajne izoliranosti od drugih otoka, na Susku se razvilo i očuvalo specifično narječje koje i danas fascinira lingviste i posjetitelje. Govor autohtonih stanovnika toliko se razlikuje od standardnog hrvatskog jezika da turisti koji dolaze s kopna često teško mogu razumjeti čak i najjednostavnije rečenice“.

Danas više Suščana živi u Sjedinjenim Američkim Državama nego na svom rodnom otoku, što dovoljno govori o velikim promjenama koje su obilježile povijest ovog neobičnog pješčanog bisera na sjevernom Jadranu.

Najveći broj otočana tijekom 20. stoljeća odselio je preko oceana, ponajviše u Hoboken u saveznoj državi New Jersey, gdje se s vremenom stvorila velika i snažno povezana susačka zajednica. Ondje su mnogi pronašli posao, osnovali obitelji i započeli novi život, ali pritom nikada nisu zaboravili otok s kojeg su potekli. I danas brojni potomci Suščana govore o svojim korijenima s velikim ponosom, a neki i dalje čuvaju stare običaje, recepte i specifičan govor svojih predaka.

Masovno iseljavanje započelo je nakon Drugog svjetskog rata, kada je Susak pogodila teška gospodarska kriza. Zatvaranje tvornice za preradu ribe, uvođenje poreza na vino i loše ekonomske prilike natjerali su mnoge obitelji da sreću potraže daleko od otoka. U to vrijeme Susak je imao gotovo 2000 stanovnika, živjelo se od vinograda, ribarstva i rada na zemlji, a uske kamene ulice bile su pune života i dječje graje.

Danas na otoku tijekom cijele godine živi tek oko 150 ljudi, a broj stanovnika iz godine u godinu sve je manji. Ipak, ljeti se slika potpuno mijenja. Tada se mnogi Suščani iz Amerike vraćaju na otok svojih predaka, otvaraju stare kuće, obilaze obitelj i ponovno oživljavaju mjesta koja su desetljećima čuvala njihove uspomene.