U ovom selu na Hvaru tržnica funkcionira na povjerenje: kupci uzimaju što im treba i novac ostavljaju na štandu

Ljetovalište Ivan Dolac nije toliko poznato kao grad Hvar, Stari Grad ili Jelsa, ali mu se mnogi gosti vraćaju iz godine u godinu, ne samo zbog mora i kamenitih uvala nego i zbog osjećaja povjerenja. Ljeti se ispred pojedinih kuća mogu naći voće, povrće, vino i maslinovo ulje. Tko želi, uvjerili smo se, uzme što mu treba i jednostavno ostavi novac na stolu.

Ivan Dolac dugo nije bio toliko vezan uz turizam koliko uz Svirče, čiji su stanovnici ovdje imali kuće, zemlju i vinograde. Danas to mjesto ipak nije samo obično ljetovalište. Iza njega i dalje stoje stara povezanost s poznatim vinogradarskim selom, gotovo 500 godina stara crkva svete Marije i loza koja je ovdje dugo bila važnija od turizma.

Od Splita do Ivana Dolca treba otprilike tri sata. Oko dva sata traje plovidba trajektom od Splita do Staroga Grada, a zatim slijedi nešto manje od sat vremena vožnje po otoku, kroz područje Jelse i Pitava. Upravo ondje počinje najupečatljiviji dio puta: stari tunel Pitve- Zavala dug 1,4 kilometra, probijen u stijeni prije više od 60 godina. Prolazak kroz uski, jednotračni i neosvijetljeni tunel gotovo sigurno ostaje u sjećanju svakog vozača, iako promet na ulazu i izlazu reguliraju jedini semafori na Hvaru.

Postoji i druga cesta iz smjera grada Hvara koja još nije potpuno dovršena. I njome se vozi, ali zbog stanja ceste taj se put bira rjeđe. Prolazak kroz stari tunel ostavlja snažan dojam. Nakon njega unutrašnjost Hvara ostaje iza vas, a otvaraju se široki pogledi na more, kamenite padine i vinograde. Upravo se ovdje, između Zavale i Svete Nedjelje, nalazi Ivan Dolac.

Ivan Dolac nema veliku staru jezgru ni pravu luku za brodice. Život uz more ovdje se vrti oko šetnice duge nešto više od kilometra, koja se lako prođe za pola sata. Uz obalu se nižu male uvale, šljunčane plaže, stjenoviti dijelovi obale i borovi, a samo mjesto ostaje vrlo kompaktno, s nekoliko ulica i kratkim prilazima moru.

Turistička povijest Ivana Dolca seže u sredinu 1960-ih, kada je jedan mještanin u maloj ribarskoj kućici počeo ugošćivati turiste s izletničkih brodova iz grada Hvara. Već nakon nekoliko godina obitelj je dobila dozvolu za primanje gostiju i otvorila kamp. Danas tako malo mjesto tijekom sezone ugosti i do 10 tisuća turista, od kojih većina dolazi iz Češke, Slovenije i Slovačke.

Kao i ostali europski gosti, oni se godinama vraćaju istim domaćinima, plažama i kućama. Tako se stvara tradicija mirnog obiteljskog odmora. Ima tu i jedan detalj koji se u takvo mjesto prirodno uklapa. Ljeti se ispred pojedinih kuća mogu vidjeti mali kućni štandovi s voćem, povrćem, vinom, maslinovim uljem i rakijom. Često ondje nema prodavača. Turisti odaberu što im treba, po potrebi izvažu voće i povrće, a zatim jednostavno ostave novac na stolu. Takvo se što ne viđa često na kopnenom dijelu Dalmacije.

Ivan Dolac dugo je prije svega bio povezan sa Svirčem. Mještani Svirča ovdje su imali zemlju, vinograde i kuće uz more, a početkom 19. stoljeća obitelj Carić otkupila je posjed koji je ranije pripadao Kačićima. Tako je Ivan Dolac ostao vezan uz Svirče, tamošnje obitelji i vinograde. Neki članovi obitelji Carić danas i dalje proizvode vino i maslinovo ulje, a već dugi niz godina primaju i turiste iz cijele Europe. Uz vinograde južnog Hvara veže se i vino Ivan Dolac, koje se proizvodi od sorte plavac mali, jedne od najpoznatijih dalmatinskih crnih sorti.

Ivan Dolac nikada nije bio veliko selo, ali se nakon Drugog svjetskog rata gotovo ispraznio. Kasnije je selo počelo rasti, no i danas zimi ovdje ostaje tek nekoliko desetaka ljudi. Ljeti dolaze vlasnici kuća, otvaraju se apartmani i sobe za goste, plaže se pune turistima, a mirnu zimu zamjenjuje živahna sezona.

O životu Ivana Dolca prije turizma svjedoči i mala ranogotička crkva svete Marije u gornjem dijelu sela. Godine 1535. crkva je proširena i utvrđena, a 1901. na njoj je postavljena ploča s molitvom mještanina Ivana Carića za zaštitu vinove loze od bolesti koje su mogle uništiti čitave vinograde. Ta crkva dobro pokazuje kako se u Ivan Dolcu živjelo prije turizma. Za stanovnike Ivana Dolca i okolice najvažniji su bili zemlja, loza i urod o kojem su ovisile njihove obitelji. More tada još nije bilo odredište za odmor, a južne padine Hvara cijenile su se ponajprije kao prostor za uzgoj vinove loze.