Ova hrvatska rijeka mijenja nekoliko imena duž svog toka: ima ukupno pet izvora i prolazi kroz dvije države

Mnogi će reći da ništa ne može nadmašiti hrvatsku obalu, no Imotska krajina i njezino plodno polje dokazuju suprotno jer su već godinama pravi magnet za domaće i strane putnike, ponajviše zbog Crvenog i Modrog jezera. No u njihovoj sjeni krije se još jedno vodeno blago bez kojeg bi život ondje bio nezamisliv. To je čarobna rijeka koja jednostavno odbija biti obična. Ona ne teče samo od točke A do točke B, nego usput prelazi državnu granicu, nestaje u podzemlju, a čak mijenja i ime. Upoznajte našu najfascinantniju kršku ponornicu, rijeku Vrljiku!

Ova ljepotica izvire u Imotsko-bekijskom polju. Ima ukupno pet izvora: Vučja Draga, Jauk, Utopišće, Opačac i Dva oka (Jezerine). Svi se nalaze u krugu od 500 metara, a najveći je Opačac, dok su Dva oka poseban fenomen. Riječ je o dva potpuno okrugla vrela koja su jedno od drugog udaljena pa ni metar. Sva nabrojana vrela su stalna, no Vrljika se hrani i iz povremenih koja osvanu za obilnih oborina. To su Čečuk i Draga.

Sama rijeka duga je 20 kilometara, a površina njezinog porječja iznosi 365 kilometara četvornih. Život joj je nestalan i podložan brojnim promjenama: Vrljika, naime, mijenja imena i države. Prvo protječe kroz Imotsko polje pa od mjesta Zmijavci mijenja ime u Matica te ponire na rubu Bekijskog polja, a onda opet izvire u susjednoj Bosni i Hercegovini kao Tihaljina u Peć Mlinima te teče prema Neretvi kao Trebižat.

Dio Vrljike, od njezinog izvora te obalni pojas do mosta na Perinuši, zaštićen je i institucijom Posebnog ihtiološkog rezervata, koji je proglašen 1971. godine. Rijeka je posebna i po tome što je izolirana od drugih vodotokova pa je krase i endemične vrste riba. Među najznačajnijima je mekousna pastrva, jedna od najvećih pastrva jadranskog sliva.

”Nailazimo i na još tri endemske ribe: imotsku gaovicu, basak i makal. Osim endemskih riba, tu su još i štuke, riječni rak, a ima i žaba. U donjem dijelu rijeke zimi se okupljaju patke i guske koje migriraju prema moru. Imamo i malog gnjurca, kokošicu, mlakušu, velikog i malog djetlića. Naravno, neizbježne su i gušterice te zmije, a od flore su prisutni trska, šaš, rogoz, vrba, jablan, kadulja, gospina trava, ružmarin…”, piše portal Plantea.

Vrljika, koja je u današnje vrijeme omiljeno odredište rekreativaca i ljubitelja aktivnog odmora u prirodi, slovi kao hraniteljica Imotske krajine. ”Glavni izvor Opačac, koji vodom opskrbljuje 98 posto pučanstva Imotske krajine, odnosno oko 30.000 ljudi, nikad nije presušio, osim jednom i to na samo četiri sata nakon vrlo jakog potresa”, prenosi portal Apolitični.hr.

No Vrljika nije jedino vodeno bogatstvo ovog dijela Hrvatske. Tu je i Prološko blato, zaštićeno područje na zapadu Imotskog polja. Riječ je o močvarnom i poplavnom području koje je tijekom zime i proljeća ispunjeno vodom čija dubina iznosi maksimalnih šest metara. U toplijim mjesecima voda se povlači i presušuje, osim u jednom dijelu Blata, u Prološkom jezeru koje se nalazi na njegovom najzapadnijem dijelu.

Dubina Prološkog jezera ide i do 35 metara. Uz njegovu sjevernu obalu, pod liticama, ponosno stoji maleni brežuljak po imenu Manastir koji se, za vrijeme visokih razina vode, pretvara u šarmantni otočić. Na njemu se nalaze i ostaci franjevačkog samostana po kojem je dobio i ime. Na turističkim stranicama Imotskog nazivaju ga ”vrlo vrijednim dijelom imotske kulturne baštine”, iako su ostaci u prilično lošem stanju.