Na ovaj hrvatski otok trajekt redovito pristaje, ali svoj automobil s njega ne smijete iskrcati! Pravilo vrijedi i usred turističke sezone

Na Jadranu je vožnja trajektom dio ljetne svakodnevice. Dovezete se autom do luke, strpljivo odstojite u koloni, popnete se na palubu i nakon kraće ili dulje plovidbe iskrcate se na otoku, spremni za istraživanje. No postoji jedan hrvatski otok na kojem taj uobičajeni scenarij naprosto ne vrijedi. Trajekt za automobile ovamo redovito pristaje, ali svoj auto s njega nećete moći „skinuti“. Barem ne ako nemate posebnu dozvolu. Riječ je o Zlarinu, malenom otoku u šibenskom arhipelagu, udaljenom tek dvadesetak minuta plovidbe od Šibenika.

Zlarin je jedan od rijetkih hrvatskih otoka na kojima automobili jednostavno ne postoje. Na njemu nema klasičnih prometnica, parkirališta, gužve ni buke motora. Umjesto toga, otokom vladaju uske kamene uličice, popločane stazice i mir kakav se na kopnu danas teško može pronaći. Zato dolazak autom ovdje nema nikakvog smisla, pa makar trajekt koji prevozi vozila svakodnevno pristajao u zlarinskoj luci.

A pristaje, i to nije slučajnost. Isti trajekt na svojoj ruti povezuje nekoliko otoka, a na kraju linije nalazi se Žirje, otok koji ima ceste i na kojem vozila mogu izaći. Zlarin je tek jedna od usputnih postaja, mjesto na koje brod pristane, ali na kojem vaš auto ostaje točno ondje gdje jest, na palubi.

Da ne bi bilo zabune, pravilo je posve službeno. Na stranicama Jadrolinije, uz liniju broj 532 koja povezuje Šibenik, Zlarin, Obonjan, Kaprije i Žirje, jasno stoji da se vozila u lukama Zlarin i Kaprije ne mogu iskrcati, osim onih koja imaju posebnu dozvolu. Drugim riječima, vaš automobil može doputovati do Zlarina, ugledati ga s mora i nastaviti dalje, ali stupiti na otok neće.

Posebne dozvole rezervirane su za ono najnužnije, za dostavu i teret bez kojeg otok ne bi mogao funkcionirati. Sve ostalo prepušteno je nogama, biciklima i kariolama.

Život bez automobila na Zlarinu nije nikakva nevolja, nego način života na koji su se otočani odavno navikli. Kad pristane brod, na rivi nakratko zavlada vreva, a onda svatko svoje stvari natovari na kariole, bicikl ili pokoji mali traktor i uputi se prema kući. I roba za lokalni dućan do polica stiže ručnim kolicima.

Zlarin se ponosi i time što je među prvim hrvatskim otocima koji su rekli ne plastici za jednokratnu upotrebu. Na njemu se nalazi i najdulja otočna riva u Hrvatskoj, duga 131 metar, te stoljetna tradicija vađenja i obrade koralja po kojoj je otok nadaleko poznat. Sunca ne nedostaje, otok godišnje broji više od 2700 sunčanih sati, što ga svrstava među najsunčanije u zemlji.

Dobra vijest jest da vam auto ovdje uopće ne treba. Na Zlarin se najlakše stiže putničkim brodom iz Šibenika ili Vodica, a plovidba traje tek dvadesetak minuta. Zvuči kao savršen odmor, zar ne? Volan nećete vidjeti, nećete ni tražiti parking, a već pri prvom koraku na zlarinsku rivu shvatit ćete zašto otočani ne žale za automobilima.

Možda baš u tome i leži čar ovog mjesta. Auto ostavite na kopnu, a s njim i dobar dio svakodnevnog nemira i stresa. Ono što vas na Zlarinu čeka mjeri se nekim sasvim drugim ritmom, onim koji diktiraju more, sunce i koraci po toplom kamenu.