LOKALCI IH OBOŽAVAJU
Preporuke
Na otoku koralja i bogate baštine vlada potpuni mir, iz konoba se šire zanosni mirisi, a marljivi stanovnici ponosno čuvaju svoju tradiciju
Preplanuli umirovljenik zamišljeno gleda u daljinu. Dvije gospođe udubile su se u razgovor i kao da ni ne primjećuju morsko plavetnilo oko sebe. Znatiželjni turisti naginju se preko ograde i hvataju prve kadrove ljepote kojoj se približavamo. Pristajemo, a osim nekoliko desetaka ljudi, među kojima se u sekundi vidi tko je gost, a tko lokalac, s broda se iskrcavaju kašete jabuka, kartoni mlijeka, palete sokova… Dobro došli na Zlarin, otok bez automobila u šibenskom arhipelagu na kojem caruju mir, ljepota, neki sporiji ritam života uz maksimalno poštivanje tradicije i podneblja.
STANOVNICI KOJI S OGROMNOM LJUBAVLJU ČUVAJU SVOJ OTOK I NJEGOVE FASCINANTNE PRIČE
Zlarin je od Šibenika, odnosno kopna, udaljen tek dva kilometra. Opisana vožnja brodom je kratka, ispunjena velikim očekivanjima. Mali je to otok, površine tek 8 četvornih kilometara, ali na tu je skromnu površinu stalo puno ljepote i bezbroj nevjerojatnih priča koje čekaju da ih otkrijete. Na Zlarinu nema automobila, more je prekrasno, čisto, otok prekriva bujna mediteranska vegetacija, a najpoznatiji je po koraljima.
U svom smo obilasku pokušali zagrebati ispod površine i otkriti što je to što čini otok tako posebnim. A to su ljudi, njegovi stalni stanovnici kojih je tek nešto više od 200. Svi oni s ogromnom ljubavlju čuvaju svoj otok i njegove fascinantne priče.
CRVENA KAKVU JOŠ NISTE VIDJELI U HRVATSKOM CENTRU KORALJA
Nakon dolaska broda, na pristaništu vlada vreva, čak i neke naznake gužve. No već nakon nekoliko minuta, kad se svi upute prema svojim odredištima, a roba za lokalni dućan tačkama se odveze prema policama, mjesto se vraća u svoj mirni ritam. Krenuli smo uskim, kamenim ulicama omeđenima cvijećem prema Hrvatskom centru koralja. Našli smo ga u obnovljenoj, povijesnoj kući Kažerma, u kojoj je stalni postav otvoren prošle godine. Privukao nas je već upečatljiv slogan institucije, “Crvena kakvu još niste vidjeli” i mrežasti, crveni simboli koji vode do muzeja.
VEZA KORALJA I ZLARINA NEPREKINUTA JE STOLJEĆIMA
U Centru doznajemo da su Zlarinjani još u 15. stoljeću bili najpoznatiji lovci na koralje na Jadranu. Ovaj se težak i iscrpljujući zanat tradicionalno prenosio s oca i sina. Postav Centra vodi posjetitelja kroz prošlost, upoznaje ga s alatima i oruđem koje se nekad koristilo, na zanimljiv način podučava o vrstama i posebnostima koralja.
U Centru koralja priča o koraljarstvu i samom otoku ispričana je uz korištenje suvremene tehnologije, virtualne i proširene stvarnosti, audio zapise, edukativne izloške, ali i klasične eksponate poput amfora s brodova, oruđa za vađenje koralja, koraljnog nakita… Veza koralja i Zlarina neprekinuta je stoljećima, a ovaj je težak posao prehranjivao otočane.
OD KORALJA NASTAJE JEDINSTVENI NAKIT
Većini je prva asocijacija na koralje prekrasan nakit, kojeg s ponosom nose ljudi diljem svijeta. Uputili smo se zato do jednog od posljednjih meštara izrade nakita od koralja, Mire Beškera. Njegovu ćete se radionicu, koja je ujedno i dućan s koraljnim blagom, naći u centru mjesta. Zove se Zlarinka, a u njoj nas je Miro dočekao nagnut nad materijal koji će uskoro postati predivan nakit.
Ovaj majstor zlatar, koji se posljednjih desetljeća specijalizirao za koralje, našao je ipak vremena da nam opiše kako od ovog vrijednog morskog materijala stvara mala umjetnička djela. Od njega, ali i naših sugovornika na otoku, doznajemo da svaka dama na Zlarinu ima barem nekoliko komada koraljnog nakita. Omiljeni je to dar dragim osobama, a turistima, naravno, neprocjenjiv suvenir i uspomena na otok.
BORBA MLADIH OTOČANA S PLASTIKOM POČELA JE PUNO PRIJE NEGO ŠTO JE TO POSTAO EUROPSKI TREND
Opijeni pričom o crvenom blagu, odlučujemo detaljnije istražiti još jedan nadimak koji ovaj otok ponosno nosi. Sigurno ste čuli da je Zlarin otok bez plastike. Nema plastičnih slamki, čaša i jednokratne ambalaže, a stanovništvo i gosti redovito se educiraju o štetnom utjecaju plastike na more i okoliš. Plastične vrećice zamijenjene su platnenim, papirnatim i kompostabilnim vrećicama, a mnogi su počeli koristiti vlastite vrećice, košare i spremnike.
Jednokratne čaše zamijenjene su na kulturnim i umjetničkim događajima višekratnima, a svi ostali predmeti zamijenjeni su kartonskim, drvenim ili nekim drugim višekratnim opcijama. “Nažalost, nismo mogli potpuno zabraniti plastične vrećice na otoku. Ipak vjerujemo da će ljudi prigrliti nove navike i primijeniti ih i pri kupovini, “ kažu u udruzi.
U SAMO DVA MJESECA UŠTEĐENO JE ČAK 162.000 JEDNOKRATNIH PLASTIČNIH PREDMETA
Ljetna sezona 2019. godine bila je prva uspješna sezona bez plastike na Zlarinu. Podaci iz sezone 2018. pokazuju da su trgovine, kafići, restorani i događanja distribuirali ukupno 113.000 plastičnih vrećica, 12.300 jednokratnih plastičnih čaša i 36.700 ostalih jednokratnih plastičnih predmeta. U sezoni 2019. svi ti predmeti zamijenjeni su ili odbačeni. U samo dva mjeseca ušteđeno je 162.000 jednokratnih plastičnih predmeta. Sve se ovo događalo prije nego je na razini cijele EU krenula priča o zabrani plastike i cijela inicijativa za to vrijeme bila uistinu revolucionarna.
SOČNE JADRANSKE LIGNJE I SAVRŠENO PEČENA RIBA U KONOBI ALDURA
Zlarin je i otok vrhunske gastronomije. Restorana nema puno, ali svi poštuju dalmatinsku namirnicu i iskonske okuse mediteranske kuhinje. U konobi Aldura, vlasnika Antonija Biberice, probali smo najsočnije jadranske lignje sa žara i meki odrezak od tune. Nalazi se odmah u centru, prvi je kojeg ćete vidjeti nakon silaska s trajekta, i savršeno je mjesto za jutarnju kavu, večernje piće ili ukusan obrok.
OBITELJSKA KONOBA PRSLIKA MODERNA JE VERZIJA PRAVE DALMATINSKE KONOBE
Isplati se napraviti i koji korak više, krenuti prema slikovitoj zlarinskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, pa nastaviti uskim puteljkom do konobe Prslika. Na prekrasnoj terasi, na kojoj goste od jakog sunca štite gusta stabla, obitelj Makale vodi pravu, autentičnu dalmatinsku konobu. “Prvo je ideja bila nuditi samo pršut, sir, masline, crno i bijelo vino… Otvorili smo prije deset godina, priča se počela razvijati, pratili smo što gosti traže i tako se mijenjali. Danas smo, recimo, autorsko tradicionalna dalmatinska kuhinja,” kaže nam vlasnik Antonio Makale.
Svi radnici su s otoka Zlarina, lokalni ljudi. Supruga radi u kuhinji, Antonio je konobar, uključena je cijela obitelj. Specijalitet je riba s gradela, koju peku na nekoliko vrsta drva koja jelu daju posebnu aromu. Gosti vole i crne njoke od sipe s umakom od hame i rakova. Uglavnom su poznati po različitim ribljim specijalitetima, a od mesnih jela slavna je njihova mlada janjetina s grila. Namirnice nabavljaju s otoka, iz okolice Šibenika, idu do Zadra, ali ne dalje. Jelovnik nije velik, paze da je svako jelo autorsko i posebno.
CARSTVO MIKROBILJA ZLARINJANINA ROKA BUNETE
A jedna od nesvakidašnjih namirnica, koju koriste i lokalni restorani, uzgaja se baš na otoku. Nedaleko od centra mjesta pronašli smo neobičan zeleni ured, biljno carstvo Roka Bunete. Visoke police prepune su malih teglica s još manjim biljkama. To su klice, mikrobilje, za čiju se proizvodnju Roko specijalizirao. “Evo, probajte rotkvicu,” pruža nam nasmijani Roko neku neobičnu “travku”. U tom malom zalogaju osjećamo svu koncentraciju okusa omiljenog povrća. Mikrobiljem se Roko počeo baviti 2018., a danas se iz njegovog malom laboratorija opskrbljuju deseci restorana, kao i jahte i jedrilice.
Kad je kretao u posao, pomno je osmislio i uredio, te pomno izolirao svoj plastenik, kako bi osigurao idealne vremenske uvjete za biljke. Iako ima svoje “bestsellere”, mikrobilje koje se najviše traži i prodaje, neprestano eksperimentira i iskušava različite načine da ponudi tržištu nešto novo.
ZLARIN JE PUNO VIŠE OD TURISTIČKE DESTINACIJE
Zlarin je otok prekrasnih plaža koji miriše na mediteransko bilje i potpuni odmor. Ali ovaj je otok puno više od turističke destinacije, otok je to ljubavi i života. Mjesto koje stanovnici obožavaju, čuvaju i žele na najbolji način svoje priče, baštinu i posebnosti prenijeti i svojim gostima. Posjetite ga ovog ljeta, ili, još bolje, tijekom lipnja i rujna kad prođe šušur sezone. Prepustite se otočkom ritmu i odmorite se kao nikad u životu.