Samo 18 stanovnika živi u hrvatskom arhipelagu koji ima čak 150 otoka! Bez broda ne mogu ni do trgovine ni do liječnika

U Hrvatskoj postoji nacionalni park kroz koji ne vodi nijedna cesta, u kojem nema dućana ni kafića na svakom uglu, u kojem nakon zalaska sunca ne zasvijetli ulična rasvjeta jer je naprosto nema. Park u koji se ne može ući autom, nego isključivo brodom, i u kojem gotovo nitko ne živi cijele godine. Zvuči kao da pričamo o nekom mjestu na kraju svijeta, a zapravo je riječ o jednom od najljepših kutaka hrvatskog Jadrana. Dobro došli na Kornate.

Kornatski arhipelag prava je geografska zagonetka. Na površini od svega tristotinjak kilometara četvornih stisnuto je oko 150 otoka, otočića i hridi, zbog čega ga smatraju najgušćom i najrazvedenijom skupinom otoka na cijelom Sredozemlju. Drugim riječima, na ovaj maleni komad mora otpada čak desetina svih hrvatskih otoka.

Nacionalnim parkom proglašen je 1980. godine, a u njegove je granice ušlo 89 tih otoka, otočića i hridi. Zanimljivo je da kopno čini tek četvrtinu zaštićenog područja, dok je sve ostalo more. Park je, dakle, mnogo više podvodni nego nadvodni svijet, što ga čini rajem za ronioce i sve one koje fascinira ono što se krije ispod površine.

Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine, u administrativnom naselju Kornati živjelo je ukupno 18 stanovnika raspoređenih u 13 kućanstava. Kako se navodi u Planu upravljanja Nacionalnim parkom Kornati, to administrativno naselje ne obuhvaća samo područje unutar granica Parka, nego i Žutsku i Sitsku otočnu skupinu.

U istom se dokumentu spominje i procjena dionika prema kojoj na području samog Nacionalnog parka prebivalište ima prijavljeno oko 30 ljudi koji ondje borave nekoliko mjeseci u godini. Kornati, dakle, nisu u potpunosti bez stanovnika, ali riječ je o izrazito rijetko naseljenom prostoru u kojem se život i dalje gotovo u cijelosti oslanja na brod, vlastite zalihe vode i samostalne izvore električne energije.

Ono što Kornate čini uistinu posebnima njihova je gotovo netaknuta priroda. Na otocima nema izvora pitke vode, pa se oni koji ondje borave oslanjaju isključivo na kišnicu skupljenu u stare gusterne. Nema ni priključka na električnu mrežu, a struju, ako je uopće ima, daju tek poneki solarni panel ili agregat. Također, ondje nećete pronaći asfaltirane ceste, semafore ni gradsku vrevu, jer Kornati su prijestolnica kamena, mora, vjetra i tišine koju rijetko gdje drugdje možete doživjeti.

Zbog tih surovih uvjeta velika većina kornatskih otoka stoljećima je ostala nenaseljena. Ovdje nema stalnih stanovnika u pravom smislu te riječi, nego tek povremenih gostiju koji se vraćaju iz ljubavi prema škrtoj, ali čarobnoj otočnoj zemlji svojih predaka.

Iako se nalaze unutar nacionalnog parka, velik dio kornatske zemlje u privatnom je vlasništvu. Pomalo neobično, ali većina vlasnika uopće ne živi na Kornatima, nego na obližnjem Murteru i u Salima na Dugom otoku. Oni svoje otoke posjećuju sezonski i dolaze isključivo brodom kako bi obišli maslinike, popravili kamene kućice ili proveli koji dan u potpunom miru.

Cijeli je krajolik išaran beskrajnim labirintom suhozida koji dijele parcele i vijugaju preko golih brežuljaka poput kamenih vena. Među njima slobodno pasu ovce, a tu i tamo niknu poneki maslinik i vinograd, svjedoci tvrdoglave borbe čovjeka i prirode na zemlji koja ništa ne daje bez muke.

Najprepoznatljiviji prizor Kornata zasigurno su takozvane krune, okomite litice okrenute prema otvorenome moru koje se ponegdje uzdižu i više od osamdeset metara, a zatim se naglo obrušavaju u plavetnilo. Predstavljaju dijelove velikoga tektonskog rasjeda povezanog s kretanjem Afrike prema sjeveru i njezinim sudaranjem s Europom, dok su njihov današnji izgled dodatno oblikovali more, vjetar i dugotrajni erozivni procesi. Danas su jedno od najdramatičnijih obilježja hrvatske obale, ali i važno stanište zaštićenih i ugroženih ptica poput morskog vranca.

Kornati, međutim, nisu samo carstvo kamena i mora. Na Kornatu, najvećem otoku po kojem je cijeli arhipelag dobio ime, krije se i vrijedna povijesna baština. Ondje se nalazi Tureta, bizantska utvrda podignuta vjerojatno u 6. stoljeću, kao i crkvica Gospe od Tarca, prema kojoj svake prve nedjelje u srpnju brodovima hodočaste vjernici iz Murtera i širega područja sjeverne Dalmacije.

S oko 2700 sunčanih sati godišnje i morem koje poprima nestvarne nijanse modre i tirkizne, ne čudi što su Kornati postali sinonim za savršen bijeg od užurbanog svijeta. Mnogi ih opisuju kao mjesto na kojem je vrijeme davno stalo.

Do njih se najlakše stiže organiziranim izletima brodom iz Murtera, Zadra ili Šibenika, a za ulazak u sam nacionalni park potrebno je platiti ulaznicu. Onima koji ovog ljeta zažele doživjeti Hrvatsku kakva je nekoć bila, divlju, tihu i netaknutu, Kornati su možda najbliža stvar pravom kraju svijeta koju ćemo ikada upoznati.