Najuža kuća u Europi široka je svega 107 centimetara: u nju je stala čitava obitelj, no život im je bio sve samo ne uobičajen

Smještena na istoku Španjolske, između Barcelone i Alicantea, Valencija je treći najveći grad u toj zemlji i jedna od najpopularnijih destinacija na Mediteranu. Poznata je po futurističkom Gradu umjetnosti i znanosti, placu Mercado Central, jednoj od najvećih i najstarijih natkrivenih tržnica u Europi, dugim pješčanim plažama i paelli, tradicionalnom jelu koje je nastalo upravo ondje. No među svim tim atrakcijama krije se i jedna koja se ne može pohvaliti ni veličinom ni raskošnom arhitekturom. Dapače, posebna je upravo po tome što je nevjerojatno malena.

U povijesnoj jezgri, na adresi Plaza Lope de Vega 6, odnosno iza crkve Santa Catalina i na svega nekoliko koraka od kružnog trga Plaza Redonda, nalazi se La Estrecha. Široka je jedva 107 centimetara, što znači da joj pročelje zauzima tek nešto više od običnih ulaznih vrata. Zbog toga je s vremenom dobila i simpatičan nadimak ”El Metro”, a fasadu joj i danas krasi oznaka koja jasno ističe njezine skromne dimenzije.

Iako se u nekim izvorima kao najuža kuća u Europi spominje tzv. Keret House u Varšavi, poljski adut zapravo je moderna umjetnička instalacija uglavljena u uski prolaz između dviju zgrada. Na svom najužem dijelu ima svega 72 centimetra, no širina joj zapravo varira. S druge strane, La Estrecha je bila prava, funkcionalna obiteljska kuća koja je u cijelosti, od prizemlja pa sve do krova, široka tek nešto više od jednog metra.

U njezinom prizemlju nekoć se nalazila zlatarnica, dok je obitelj koja je vodila posao živjela na katovima iznad. Tijekom godina prostor je služio i kao suvenirnica te kiosk, a kasnije je u prizemlju otvoren i mali ugostiteljski objekt. Stanovanje u La Estrechi izgledalo je potpuno drugačije nego u klasičnim domovima.

Zbog ograničenog prostora kuća je bila organizirana okomito, a kroz njezine katove prolazilo se uskim spiralnim stubištem, koje je bilo smješteno tik uz ulaz. Svaki kat imao je svoju funkciju: na jednom je bila blagovaonica, na drugom kupaonica, a na trećem spavaća soba. Uz čuvenu La Estrechu veže se i jedna od najpoznatijih lokalnih legendi koja najbolje pokazuje koliko je kuća zapravo bila uska.

Prema njoj, jedna stanarka trebala je prisustvovati pričesti odjevena u tradicionalnu valencijsku fallera nošnju. No budući da su takve haljine, zbog slojeva tkanine i konstrukcije koja se nosi ispod njih, bile vrlo široke, navodno nije mogla proći kroz uski izlaz. Zato se, ako je vjerovati legendi, morala presvući ni manje ni više nego na ulici.

Ako se pitate zašto je netko uopće gradio kuću široku tek nešto više od jednog metra, odgovor nije sasvim jasan. Ipak, jedna od najčešće spominjanih teorija kaže da su se u određenim razdobljima porezi obračunavali prema širini pročelja okrenutog prema ulici. Kako bi platili manje namete, vlasnici su podizali što uže kuće, dok su njihovu dubinu povećavali koliko god je to prostor dopuštao.

Iako se i dalje naziva kućom, stvarnost je danas znatno drugačija. Već tijekom 1980-ih unutrašnjost La Estreche spojena je sa susjednom zgradom, čime je ona prestala postojati kao zaseban stambeni objekt. Fasada je ostala sačuvana, ali ono što se nalazi iza nje više nema previše veze s izvornim rasporedom prostorija.

Neko vrijeme u prizemlju je radio mali bar nazvan upravo ”La Estrecha”, a nakon rušenja pregradnih zidova nastao je i svojevrsni mini-muzej u kojem su bili sačuvani pojedini originalni elementi kuće, uključujući i izvorni pod. Iako je kafić zatvoren tijekom pandemije koronavirusa 2020., povijesno pročelje najuže kuće u Europi ostalo je netaknuto. U gradu prepunom povijesnih i arhitektonskih znamenitosti, La Estrecha dokazuje da za veliku priču nisu uvijek potrebne grandiozne dimenzije: ponekad je dovoljan tek jedan metar širine da nešto postane prava atrakcija.