Na ovom hrvatskom otoku auti su zabranjeni, a usred ljeta ne smijete voziti ni bicikl! Iz zraka izgleda poput broja osam

Postoji otok u zadarskom arhipelagu na kojem nećete čuti motor, trubu ni škripu kočnica. Ne zato što je pust, nego zato što tako mora biti. Silba je već desetljećima poznata kao „otok pješaka”, a taj nadimak nije marketinški ukras nego doslovan opis svakodnevice. Promet motornih vozila ondje je zabranjen tijekom cijele godine, a u jeku ljeta na uske kamene staze ne smiju ni bicikli.

Silba je još komunalnom odlukom iz 1998. godine proglašena pješačkom zonom unutar koje Zakon o sigurnosti prometa na cestama zabranjuje bilo kakvu vrstu prometa. Pješačka zona omeđena je granicama građevinskog područja, a iznimke vrijede tek za vozila opskrbe te radna, službena i komunalna vozila. U praksi to znači da po Silbi ne jure automobili ni motori, a bicikli su prava rijetkost, posebno u špici sezone kad broj ljudi na otoku naraste na nekoliko tisuća. Lokalna zajednica na tu posebnost gleda kao na brend koji treba čuvati, a ne ublažavati.

Silba je malen otok velikih kontrasta. Proteže se na svega petnaestak četvornih kilometara, duga je oko 8,3, a široka 3,3 kilometra, i gledana iz zraka podsjeća na broj osam. U tom najužem dijelu „osmice”, gdje je kopno široko tek oko 700 metara, smjestilo se jedino otočko naselje, također imena Silba. Toliko je usko da šetnja od zapadne do istočne obale traje svega desetak minuta. Najviša točka, brdo Varh, doseže tek 83 metra, no s njega se otvara pogled na susjedne otoke i otvoreno more.

Po šumovitosti je odmah iza Mljeta, a borovi, masline i mirisno mediteransko bilje daju joj prepoznatljiv karakter i hlad koji u srpnju i kolovozu mnogo znači. Obala duga oko 25 kilometara krije niz uvala i plaža, a najpoznatija je Šotorišće na južnoj strani, čije pjeskovito dno moru daje izrazito tirkiznu boju i čini ga idealnim za obitelji s djecom. Do plaža se stiže uskim šumskim stazama, a gotovo sve su udaljene manje od sat vremena hoda od mjesta.

Otok ima i bogatu pomorsku prošlost koja objašnjava njegovu raskošnu arhitekturu. U 18. stoljeću Silba je, prema podacima Turističke zajednice Zadarske županije, imala flotu od gotovo stotinu jedrenjaka, a o tom zlatnom dobu i danas svjedoče prostrane kapetanske kuće okružene visokim kamenim zidovima. Najprepoznatljiviji simbol otoka je Toreta, šesterokutna kula s vanjskim spiralnim stubištem visoka 15 metara. Prema predaji, podigao ju je u 19. stoljeću kapetan Petar Marinić kao uspomenu na neprežaljenu ljubav, zbog čega je mještani zovu i Toranj ljubavi. Danas služi kao vidikovac s kojeg puca pogled na cijeli otok i okolni akvatorij.

Prema jednom tumačenju, Silba dolazi od grčke riječi silbon, što znači pijesak, dok druga teorija upućuje na latinsku silvu, odnosno šumu. Oba objašnjenja savršeno pristaju otoku koji spaja svijetle plaže i guste borove krošnje.

Službene stranice Turističke zajednice mjesta Silba otok predstavljaju upravo kroz tu mirnoću. Pod sloganom „Zdravi bili”, starim silbenskim pozdravom, opisuju ga kao mjesto na kojem se, bez automobila i gradske vreve, čovjek vraća korijenima i ritmu prirode. Na otoku, valja znati, nema hotela, pa se boravi u privatnim kućama i apartmanima, što dodatno čuva onu autentičnu, nenametljivu atmosferu.

Do Silbe se stiže isključivo morem. Tijekom cijele godine voze trajektne i katamaranske linije iz Zadra, a u sezoni je povezana i s Pulom te susjednim otocima poput Lošinja. Plovidba katamaranom iz Zadra traje oko sat vremena.