Ovih pet hrvatskih otoka ne bih preporučila nikome! Sebično ih želim sačuvati samo za sebe, a evo čime su me osvojili

Više od deset godina svako ljeto provodila sam u istom gradu na hrvatskoj obali. Voljela sam tu rutinu, poznate ulice, omiljene plaže i mjesta na koja sam se uvijek rado vraćala. No 2018. odlučila sam napraviti nešto potpuno drukčije: otići na more sama. I to na otok na kojem nikad nisam bila. Bio je to najbolji potez koji sam mogla napraviti. Od tad svake godine izaberem dva nova jadranska otoka: svaki je jedinstven na svoj način i sa svakog se kući vratim s pregršt prekrasnih uspomena. No jedan mi se posebno uvukao pod kožu. Moj apsolutni broj jedan i dalje je Lastovo, otok s dušom koji uistinu smatram pravim malim rajem na zemlji.

Umor od noćne vožnje autobusom od Zagreba do Splita i troipolsatne plovidbe katamaranom zaboravi se onog trenutka kad pristanete u mjesto Ubli. Jer Lastovo je otok s najljepšim i najčišćim morem koje sam ikad vidjela. Njegove boje teško je opisati riječima: spoj svih nijansi tirkizne i tamnoplave kakav ni najbolji Photoshop ne bi mogao nadmašiti.

Plaže na Lastovu priča su za sebe. Svaka je savršena, no meni su najdraže one male, smještene neposredno uz cestu. Pomalo divlje, kamenite i stjenovite, s molićima i okružene zelenilom koje pruža ugodan hlad: na njima vam ne treba ništa drugo osim dobre knjige. Posjetila sam i Saplun na otočiću Mladine, jedinu pješčanu plažu na Lastovu i neizostavnu postaju na izletima brodom koje toplo preporučujem.

Nipošto nemojte zaobići Lučicu, pitoreskno ribarsko naselje s tek 30-ak kuća u kojem je zabranjena svaka novogradnja, a obnova mora slijediti pravila tradicionalne mediteranske arhitekture. Kao šećer na kraju ostavljam čarobne lastovske noći. Za ovaj otok često se kaže da ima najmanje svjetlosnog zagađenja u Europi, a kad vidite njegovo zvjezdano nebo, poželjet ćete satima sjediti u tišini i promatrati ga.

S juga Dalmacije idemo na pučinski kvarnerski otok, Susak. Mnogi su mi rekli da ga ili odmah zavoliš ili ti jednostavno ne ”sjedne”. Meni se dogodilo ovo prvo. Kad bih ga trebala opisati samo jednom riječju, to bi bila autentičnost. Ondje nema automobila, svi se voze traktorima, motokultivatorima i biciklima, a registracije imaju čak i neke karijole!

Susačke uličice prekrivene su žućkastom prašinom, a njegove travnate kaskade i pogled na pješčanu plažu Spiazu stvaraju dojam kao da ste otputovali u neki drugi svijet. Na otoku postoje tek dvije trgovine i jedna pekarnica, a jedino istoimeno naselje podijeljeno je na Donje i Gornje selo. Donje se razvilo uz luku, a do starijeg Gornjeg vodi oko 150 stepenica.

A tek kupanje na Spiazi! Čak i ako niste ljubitelji pijeska, zbog ove plaže promijenit ćete mišljenje. U moru sam ostajala satima jer samo dok dođete do dijela dovoljno dubokog da se možete baciti i zaplivati, već ste odradili odličnu tjelovježbu! I najbolje od svega, čim legnete na topli susački pijesak, poželjet ćete sve ponoviti još barem deset puta, baš poput zaigranog djeteta koje roditelji ne mogu natjerati da izađe iz mora.

Iako je Spiaza najpoznatija, očarale su me i manje uvale. Šljunčane ili stjenovite, svima je zajedničko kristalno čisto more i osjećaj privatnosti koji je danas na Jadranu sve teže naći. Masovni turizam na Susku ne postoji i upravo ga to čini toliko posebnim. Na ovaj otok ne dolazi se zbog luksuza i noćnog života, nego mira, jednostavnosti i uživanja u malim stvarima.

Na popisu mojih favorita našla se i Premuda u zadarskom arhipelagu, otok na kojem sam provela relativno malo vremena, ali i to je bilo dovoljno da me potpuno osvoji. Na nju sam stigla sa susjedne Silbe na kojoj sam ljetovala. Dok je prijateljica jedva čekala povratak jer joj je Premuda bila premala i pretiha, meni je bila savršena i poželjela sam ostati još danima.

Kristalno čisto more i glavna plaža s pogledom na hridi Masarine i Hripu, a iza vas kamena crkvica, to je prizor koji se teško zaboravlja. Ugodno me iznenadio i broj stranaca na otoku: različite jezike čula sam na svakom koraku. Uvijek mi je drago vidjeti da i ovakva nerazvikana mjesta dobivaju pažnju kakvu zaslužuju, no još mi je draže kad zadrže svoj karakter i ostanu svoja. A Premuda je baš takva.

Mjesto u mojih top pet otoka zaslužuje i Rava, još jedna ljepotica zadarskog arhipelaga. Na njoj sam prvi put u životu gotovo deset dana provela u mjestu bez dućana i kafića, a to bih iskustvo bez razmišljanja ponovila. Mala Rava zaista je mala. Ondje ćete pronaći tek jednu konobu u koju uglavnom dolaze nautičari, no ima onaj neobjašnjivi faktor X zbog kojeg se u nju tako lako zaljubiti.

Do svake plaže treba vam doslovce manje od minute hoda, gužva je ondje nepoznat pojam, a osjećaj da ste usred ljeta gotovo sami teško je usporediti s bilo čim drugim. Dok se na mnogim mjestima na Jadranu u srpnju i kolovozu traži slobodno mjesto za ručnik, na Ravi sam baš svaki dan imala osjećaj kao da je čitav otok samo moj.

I na Ravi se mještani voze traktorčićima, dok nekolicina automobila ostaje parkirana u luci. Do Vele Rave, većeg naselja na otoku, vodi jedina cesta. Ondje se nalazi i jedini dućan, no s obzirom na to da vam do njega iz Male Rave treba dobrih pola sata pješačenja, najbolje je krenuti rano ujutro, osim ako baš ne želite tegliti vrećice po najvećem zvizdanu.

Rava definitivno nije za svakoga: za nju moraš biti tip osobe koja je sama sebi dovoljna. Odmor na ovom otoku znači rano lijeganje i buđenje s prvim zrakama sunca, ali i uživanje u tišini koju tek povremeno prekidaju zvuk valova te galebovi. Dani ondje prolaze bez žurbe, stresa i osjećaja da nešto propuštaš, čista suprotnost svemu što nas guši u većim gradovima.

Za kraj ostavljam Kaprije, otok u šibenskom arhipelagu na koji sam 2018. otputovala sama: to je bio početak tradicije koje se držim i danas. Ondje mi se najviše svidio osjećaj sigurnosti i bezbrižnosti. Riva je od jutra do mraka puna djece koja trče, skaču u more i igraju se bez mobitela i tableta. Njihov smijeh odzvanja mjestom i stvara onu vrstu ljetne atmosfere za koju ponekad pomislite da je odavno nestala.

Na Kapriju gotovo svaka kuća ima svoj molić, a more je nevjerojatno čisto. Iako sam plažu vidjela s prozora svoje sobe, nisam mogla odoljeti šetnjama do rajske uvale Mala Nozdra. Opskrbila bih se vodom i grickalicama, a nagrada na kraju puta uvijek je bila ista: isključivanje od svega i zalazak sunca na jednom od najljepših mjesta na Jadranu.