Jedno meksičko jelo postalo je nacionalna opsesija na krajnjem sjeveru Europe: toliko je popularno da čak ima i svoj dan

Dok se u mnogim zemljama petkom tradicionalno jede riba, Norvežani umjesto domaćeg bakalara ili lososa pripremaju ni manje ni više nego tacose! Ovaj neobičan gastronomski običaj, poznat kao ”tacofredag” ili ”taco petak”, postao je toliko popularan da ga mnogi danas smatraju dijelom nacionalnog identiteta. Izvorno meksički specijalitet već je desetljećima jedno od najomiljenijih jela u Norveškoj i nezaobilazan obiteljski ritual za milijune stanovnika te skandinavske zemlje.

A glavni ”krivac” za ovu norvešku tradiciju je američka savezna država Teksas. Kad je Norveška krajem 1960-ih počela eksploatirati naftu u Sjevernom moru, bilo joj je potrebno znanje iz inozemstva. Među stručnjacima koji su pristizali na krajnji sjever Europe bili su i brojni Teksašani, koji su sa sobom donijeli ne samo iskustvo rada na naftnim platformama, već i ljubav prema tzv. Tex-Mex kuhinji.

Baš u tom razdoblju jedan poduzetni trgovac iz Stavangera, kako bi zadovoljio potrebe nove zajednice, počeo je uvoziti međunarodne prehrambene proizvode. Tijekom sljedećih desetljeća norveške supermarkete preplavili su gotovi Tex-Mex paketi s taco školjkama, začinima i salsom, a ono što je u početku bila tiha patnja stranih radnika postupno se pretvorilo u nacionalni fenomen.

Danas su police norveških trgovina prepune proizvoda za pripremu tacosa, a manija je otišla toliko daleko da je norveški ured za statistiku čak uveo i takozvani ”taco indeks” koji prati cijene najčešćih sastojaka za spravljanje ovog jela. Da je riječ o pravom ”boomu” potvrđuje i nogometaš Erling Braut Håland, koji je u jednom videu objavljenom na društvenim mrežama izjavio kako su mu tacosi među najdražim jelima.

Inače, Norvežani imaju dugu tradiciju prilagođavanja stranih kuhinja vlastitom ukusu. Dobar primjer za to je popularni ”pølse med lompe”, norveški hot-dog, odnosno hrenovka zamotana u mekani somun koji se radi od krumpira i pšeničnog brašna. Poslužuje se uz salatu od škampa ili krumpira, a neki je jedu i s prženim lukom.

”Norveški taco je stanje uma”, objašnjava za BBC Helle Øder Valebrokk, autorica hita ”Taco!”, knjige s receptima za svaki petak u godini. Prema njezinim riječima, tacosi su Norvežane osvojili jednostavnošću. ”Na tacofredag svatko slaže svoj taco od mesa, povrća i umaka pa svi dobiju ono što žele. Zato ga od milja zovem norveškim Happy Mealom”, kaže.

Za razliku od brojnih drugih uvezenih jela, ovaj meksički specijalitet savršeno je odgovorio na potrebe norveških obitelji. Nakon radnog tjedna omogućio im je jednostavan, opušten i zajednički obrok. ”U norveškom svakodnevnom životu obiteljska večera nije poseban događaj. Ljudi su zauzeti, djeca imaju izvanškolske aktivnosti i mnoge obitelji rijetko jedu zajedno. No petkom je drugačije. To je gotovo sveti dan kad se svi konačno opuste”, rekla je Valebrokk.

Norveški taco znatno se razlikuje od meksičkog. Najčešće se priprema u hrskavim taco školjkama, puni mljevenom govedinom, a nadopunjuje sirom, kiselim vrhnjem i zelenom salatom. Naglasak nije na autentičnosti, nego praktičnosti i zajedništvu za stolom. Naravno, Norvežani su meksičke recepte s vremenom prilagodili lokalnim namirnicama.

Tako se u taco nadjevima nerijetko pojavljuju sobovina, losovina, dimljeni losos, škampi, a Valebrokk, koja itekako voli eksperimentirati, kao dodatak predlaže čak i ukiseljene crvene ribizle. Ipak, ne smatraju svi da se norveška verzija može nazvati pravim tacosima.

Meksičkoj kuharici Montserrat Garzi, koja u Oslu vodi uspješan restoran La Mayor, najviše smeta što Norvežani u taco stavljaju zelenu salatu, što je u njezinoj domovini gotovo pa nezamislivo. Iako danas sve više ljudi priprema domaće tortilje i istražuje autentične meksičke recepte, norveški taco već desetljećima slovi kao jedinstvena kombinacija stranog utjecaja i lokalne tradicije. On nije samo još jedan obrok, nego pravi gastro ritual koji svakog petka povezuje brojne obitelji diljem zemlje.