U ovom zatvoru turisti spavaju u ćelijama, a čuvari viču na njih i kažnjavaju ih! Za neposluh slijede sklekovi i čišćenje podova

Biste li platili da vas netko vrijeđa? Da vas zaključa u hladnu ćeliju, natjera da legnete na gole daske i večeru vam gurne kroz rešetke? Zvuči kao nešto što bi normalan čovjek plaćao da izbjegne, a ne da doživi. Ipak, svake godine stotine putnika iz cijelog svijeta dobrovoljno prolaze upravo kroz to i još su, kažu, oduševljeni. Mjesto na kojem je sve to moguće zove se Karosta i nalazi se u istoimenoj četvrti na sjevernom rubu latvijskog obalnog grada Liepāje.

Riječ je o bivšem vojnom zatvoru koji je danas pretvoren u muzej po danu i vjerojatno najneobičniji smještaj na svijetu po noći. Toliko neobičan da se boravak u njemu počinje potpisivanjem izjave kojom pristajete da vas se tretira kao pravog zatvorenika. No da bismo shvatili kako je jedno ovakvo mjesto uopće nastalo, moramo se vratiti na sam početak priče. U vrijeme kada ova zgrada od crvene cigle uopće nije trebala biti zatvor, nego bolnica.

Zdanje je podignuto oko 1900. godine, a prema više dostupnih izvora, zgrada je izvorno trebala služiti kao vojna bolnica. Do te namjene nikad nije došlo. Gotovo od prvog dana cijeli je kompleks pretvoren u stražarnicu i mjesto za kratkotrajno disciplinsko kažnjavanje mornara i dočasnika. Velike su prozore zazidali, a zidove obojili u tamno.

Kroz Karostu su prolazili revolucionari iz 1905., mornari carske ruske mornarice, njemački dezerteri, takozvani neprijatelji naroda iz Staljinova doba te vojnici sovjetske i kasnije latvijske vojske. Za vrijeme Drugog svjetskog rata nacisti su ovamo slali latvijske dezertere, a neke od njih i strijeljali u dvorištu. Posljednji zatvorenici napustili su ćelije 1997. godine. Na zidovima ćelija i danas stoje urezani kalendari, natpisi i crteži koje su ostavili ljudi zatočeni prije samo nekoliko desetljeća. Iz Karoste, koliko je poznato, nikad nitko nije uspio pobjeći.

Da bi se shvatilo koliko je to mjesto neobično, treba pogledati širu sliku. Osim što je bila zatvor, Karosta je zapravo bila cijela jedna četvrt koja i danas zauzima otprilike trećinu Liepāje. Nekad je to bila zatvorena vojna baza, jedno od uporišta sovjetske Baltičke flote, potpuno nedostupno civilima. U njoj je, prema dostupnim podacima, boravilo i do 30.000 vojnika s obiteljima. Kad je sovjetska vojska sredinom devedesetih otišla iz Latvije, velik dio Karoste ostao je prazan, a nekadašnji zloglasni objekt pretvoren je u jednu od najneobičnijih turističkih atrakcija u svijetu.

Doživljaj se može dozirati. Neki dođu samo na vođeni obilazak s glumcima u odorama koji preuzimaju ulogu stražara, netko odabere interaktivnu predstavu, a najhrabriji ostaju spavati.

Scenarij za one koji odaberu cijelu ponudu izgleda otprilike ovako. Najprije ide prijava uz lisice, zatim fotografiranje kao za policijsku evidenciju i presvlačenje u zatvoreničku odjeću i, na kraju, zaključavanje u ćeliju za cijelu noć. Spava se na tankom madracu prebačenom preko dasaka, hrana se dobiva kroz rešetke, a osoblje glumi grubost do kraja. Ako ne slušate zapovijedi, slijedi vikanje, tjelovježba ili čišćenje. Sve to gost unaprijed prihvaća potpisom, pa nema mjesta pritužbama.

Karosta se u raznim anketama našla na popisu najneobičnijih hotela na svijetu, a američka ekipa emisije Ghost Hunters International svojedobno ju je proglasila jednim od najuklețenijih mjesta koje su posjetili.

Muzej je otvoren tijekom većeg dijela godine, ali se radno vrijeme mijenja ovisno o sezoni. Noćenja se trenutačno nude od 19. svibnja do 14. rujna i potrebno ih je unaprijed dogovoriti telefonom ili e-mailom. Jednokrevetna ćelija stoji 30 eura, dvokrevetna 40, a trokrevetna 60 eura. Grupno noćenje na drvenim klupama plaća se 15 eura po osobi, ali je namijenjeno grupama od najmanje deset gostiju. „Ekstremna noć” s interaktivnim zatvorskim tretmanom stoji 27 eura po odrasloj osobi, uz minimalnu cijenu od 270 eura po grupi, dok se uređenija ćelija „Soviet Romantic” nudi za 60 eura za dvoje. Budući da se cijene i termini mogu promijeniti, prije dolaska treba provjeriti aktualne podatke kod organizatora.

Jedna utjeha na kraju ipak postoji. Za razliku od pravih zatvorenika koji su ovdje provodili dane, vi ujutro jednostavno pokupite svoje stvari i odete. I to je, priznat ćete, poprilično velika razlika.