U ovoj divovskoj lopti smještena je najčudnija crkva u Europi! Gradila se gotovo 40 godina, a i danas izaziva rasprave

Nekima izgleda kao golema bijela lopta koja se nekim čudom našla usred sicilijanskog krajolika. Drugi u njoj vide svemirski brod, treći futurističku umjetničku instalaciju, a tek rijetki odmah pogode da je riječ o crkvi. Njezino ime je Chiesa Madre, nalazi se u gradiću Gibellina Nuova u provinciji Trapani na zapadu Sicilije i jedna je od najneobičnijih sakralnih građevina u Europi, mjesto na kojem se arhitektura, umjetnost i sjećanje na veliku tragediju stapaju u jedinstvenu cjelinu. Priča o ovoj crkvi počinje jednom od najvećih prirodnih katastrofa u modernoj povijesti Italije.

U noći na 15. siječnja 1968. godine Siciliju je pogodio razoran potres magnitude 6,5 prema Richteru, koji je opustošio dolinu Belice. Nekoliko mjesta sravnjeno je sa zemljom, uključujući i staru Gibellinu. Poginulo je 296 ljudi, a gotovo 100.000 stanovnika ostalo je bez doma.

Nakon katastrofe odlučeno je da se mjesto neće obnavljati: novi grad podignut je 11 kilometara dalje, na sigurnijem terenu. Ambiciozan i hrabar projekt predvodio je tadašnji gradonačelnik Ludovico Corrao, koji je želio da novo naselje ne bude tek skup kuća, nego pravi simbol novog početka i mjesto na kojem će umjetnost postati dio svakodnevice.

U grad su pozvani arhitekti, kipari i umjetnici iz čitave Italije i drugih zemalja, a Gibellina Nuova s vremenom je postala svojevrsni muzej suvremene umjetnosti na otvorenom, s desecima skulptura, trgova i neobičnih građevina. Upravo u tom ozračju nastala je i ideja za novu crkvu, koju su 1972. osmislili arhitekti Ludovico Quaroni i Luisa Anversa.

Chiesa Madre nalazi se na najvišoj točki Gibelline Nuove do koje vodi široko kameno stubište. Ondje iz otvorenog amfiteatra ”izrasta” golema bijela kugla promjera oko 16 metara, koja zapravo čini apsidu crkve. Ispod nje skriva se glavni molitveni prostor, smješten unutar jednostavnog četvrtastog volumena dugog oko 50 metara.

Ništa u ovom projektu nije slučajno. Quaroni je želio da sama geometrija prenese poruku: savršena kugla simbolizira svemir, beskonačnost i ono božansko, dok kvadrat i pravokutni volumen predstavljaju ljudsku racionalnost i uređeni svijet. Tako je čitava građevina zamišljena kao susret dviju dimenzija, transcendentne i ljudske.

Arhitekt je inspiraciju pronašao u kupolama iz razdoblja arapske vladavine Sicilijom, no interpretirao ih je na suvremen način. Iako je projekt nastao početkom 1970-ih, izgradnja nije tekla glatko. Radovi su više puta prekidani zbog financijskih problema, a 1994. urušio se dio krovišta. Crkva je konačno završena 2010., gotovo četiri desetljeća nakon izrade nacrta.

Neobična je i unutrašnjost Chiese Madre. Betonski zidovi i kamene obloge podsjećaju na ruševine stare Gibelline, dok su klupe od betona i drva raspoređene u polukrug, po uzoru na gledalište antičkog kazališta. Kontrast između tamnog prostora za vjernike i blještavo bijele kugle iznad oltara dodatno naglašava simboliku prijelaza iz ljudskog u božansko.

Ni stara Gibellina nije nestala iz sjećanja. Na njezinim ruševinama umjetnik Alberto Burri stvorio je monumentalno djelo Grande Cretto, golemi bijeli betonski memorijal koji prati nekadašnje ulice i tlocrt uništenog grada. Taj trajni podsjetnik na tragediju jedno je od najvećih djela land arta (pejzažne umjetnosti) na svijetu. Danas su futuristička Chiesa Madre u novoj Gibellini i Grande Cretto na mjestu starog grada simboli ponovnog rađanja nakon katastrofe. Prvi gleda prema budućnosti, drugi čuva uspomenu na prošlost, a zajedno pričaju jednu od najneobičnijih priča koje se mogu doživjeti na Siciliji.