Zaboravljene junakinje na leđima su nosile teret težak 70 kg i pješice prelazile više od 30 kilometara: bez njih je život riječkih obitelji bio nezamisliv

Grobničke mlikarice ustajale su već oko tri ili četiri sata te po buri, kiši i snijegu kretale na dug put do grada. Radile su sve do kraja 1990-ih

Foto: Screenshot/YouTube/Film: Mlikarica
Želim da mi Google češće preporučuje Putni Kofer

Dok bi kvarnerska ljepotica Rijeka još spavala, iz sela diljem Grobnišćine prema njoj su kretale žene s teškim teretom na leđima i malenom petrolejskom svjetiljkom u ruci. Čekali su ih kilometri hoda po mraku, kamenitim stazama i strmim putevima, bez obzira na buru, kišu, snijeg ili vrućinu. Nosile su desetke litara svježeg mlijeka, a kad bi ga u Rijeci prodale, istim putem vraćale bi se kući. A onda je još trebalo raditi u polju, brinuti se o stoci, djeci i kućanstvu, a zatim sljedećeg jutra sve ponoviti. Te vrijedne i izdržljive žene bile su poznate kao grobničke mlikarice, bez kojih je svakodnevni život brojnih riječkih obitelji desetljećima bio nezamisliv.

SVOJEDOBNO JE SKORO SVAKO SEOSKO DOMAĆINSTVO IMALO BAREM JEDNU KRAVU

Stiješnjena između mora i planinskog zaleđa, Rijeka nije imala puno prostora za razvoj poljoprivrede i stočarstva pa je velik dio hrane nabavljala iz okolnih sela. Važnu ulogu u tome imala je Grobnišćina. Na Grobničkom polju gotovo je svako seosko domaćinstvo nekoć imalo barem jednu kravu, a višak mlijeka prodavao se upravo stanovnicima Rijeke.

A vezu između grobničkih štala i riječkih stolova održavale su mlikarice. Prema usmenoj predaji, tim poslom u početku su se bavili muškarci, koji su mlijeko nosili u ovčjim mješinama, no s vremenom su ih zamijenile žene: povijesni podaci kažu da je 1940-ih na Grobnišćini bilo više od stotinu mlikarica. Njihov radni dan počinjao je već oko tri ili četiri sata.

MLIJEKO SU PRODAVALE NA TRŽNICI, A DOSTAVLJALE SU GA I NA KUĆNI PRAG

Muzle bi krave i svježe mlijeko prelijevale u limene posude, tzv. late ili lahtice, a zatim kretale prema Rijeci. Ovisno o selu iz kojeg su dolazile, znale su hodati 15-ak i više kilometara u jednom smjeru. U ruci su nosile feralić, petrolejsku lampu koja im je osvjetljavala put, a na leđima teret težak i do 50 kilograma. Pojedini zapisi spominju čak 60 ili 70 kg. Uz mlijeko su ponekad u grad nosile i drva koja bi prodavale kao ogrjev.

Mlijeko su prodavale na tržnici, a imale su i stalne mušterije kojima su ga donosile doma. Prije povratka kući mlikarice su u riječkim trgovinama kupovale ono što je njihovim obiteljima trebalo, poput šećera, soli i petroleja, ponovno punile naprtnjače i kretale uzbrdo prema Grobniku. Iako im svakodnevica nije bila nimalo laka, mlikarice nikad nisu gubile vedrinu. Dok su hodale, često bi zajedno zapjevale, malo predahnule na klupi pa zatim, opet uz pjesmu, nastavile prema Rijeci.

UTABANA STAZA KOJOM SU IŠLE DANAS JE POZNATA POD IMENOM "MLIKARIČIN PUT"

Koliko je takav život bio težak najbolje pokazuje priča Darinke Brnje iz Dražica, posljednje grobničke mlikarice, koja je preminula 2020. u 91. godini. Mlijeko je s majkom Josipom u Rijeku počela nositi kad joj je bilo deset godina. Uz to je radila u polju, skupljala sijeno, muzla krave i obavljala kućanske poslove. Odrasla je uz sedmero braće i sestara te završila samo tri razreda škole jer je morala pomagati obitelji.

Prosječna mlikarica u Rijeku je odlazila svaki drugi dan, nosila teret od 50-ak kilograma i tako barem 30 godina. Procjenjuje se da bi za to vrijeme propješačila dovoljno kilometara da čak pet puta obiđe Zemlju oko ekvatora. Utabana staza kojom su mlikarice išle od Hrastenice prema Donjoj Orehovici s vremenom je dobila ime ”Mlikaričin put”.

USPOMENA NA MLIKARICE I DALJE ŽIVI: IMAJU SPOMENIKE U DRAŽICAMA I RIJECI

Razvoj prometa, trgovine i prehrambene industrije postupno je promijenio način na koji se Rijeka opskrbljivala hranom. Mlikarica je bilo sve manje, a tradicija koja je desetljećima povezivala Grobnišćinu i najveći grad na Kvarneru naposljetku je nestala. Posljednje mlikarice prestale su raditi krajem 1990-ih. No danas se njihovim nekadašnjim putevima ponovno hoda u sklopu tematskih šetnji od Grobnika prema Rijeci.

Uspomena na mlikarice i dalje živi: Dražice imaju Trg mlikarice, na kojem je 2007. postavljena drvena skulptura autora Rajka Sroka, a njima u čast održava se i manifestacija ”Feral ki j pušćal sinjal”. Ove vrijedne žene svoj spomenik imaju i u samom srcu Rijeke: Mljekarski trg krasi skulptura akademskog kipara Belizara Bahorića, izrađena prema stvarnoj mlikarici Antoniji Reljac iz Podhuma. Njezino ime 2024. odabrano je za jednu od četiriju velikih dizalica na novom riječkom kontejnerskom terminalu.

Pročitajte još