Sunce izlazi i zalazi čak dva puta u ovom gradu na Balkanu! Turisti ostanu bez riječi kada prvi put svjedoče neobičnom prizoru

Sretnici smo ako imamo prilike prisustvovati lijepom izlasku ili zalasku sunca… Ne znamo za vas, ali trudimo se svaki put zastati, upiti trenutak i boje, uživati u tom čudu prirode koje tako lako uzimamo zdravo za gotovo. No, postoji u našoj regiji, preciznije u Crnoj Gori, jedno mjesto koje ima prilike u toj predstavi uživati čak dva puta, to jest u dva izlaska i dva zalaska sunca. To mjesto zove se Šavnik.

Pa kako? I kada? Upravo tako glase pitanja koja se nameću sama od sebe, no odgovor je vrlo jednostavan. Naravno, Sunce u astronomskom smislu ne izlazi i ne zalazi dvaput. Takav dojam stvara specifičan položaj Šavnika među visokim brdima i planinama, koje oblikuju njegov lokalni horizont. U danima oko ravnodnevice Sunce se najprije pojavi iznad jednog planinskog obronka, zatim nakratko nestane iza drugoga pa se ponovno ukaže kroz otvor prema kanjonu Bukovice. Zbog te neobične igre reljefa, svjetlosti i sjene Šavnik je dobio nadimak „grad dva sunca”. A gdje se točno nalazi ovaj neobični planinski gradić?

Šavnik se smjestio na oko 800 metara nadmorske visine, u planinskoj unutrašnjosti Crne Gore, na mjestu gdje se sastaju rijeke Bukovica, Bijela i Šavnik. Ovaj mali gradić administrativno je središte područja južnog Durmitora i usputna postaja na putu prema Žabljaku, jednom od glavnih polazišta za istraživanje durmitorskog kraja.

Područje je i inače poznato po doista prelijepoj prirodi, a ova neobična pojava samo mu daje dodatnu posebnost. Sunce u Šavniku, prema navodima niza izvora, prvi put izađe iza brda Kravica, a zatim u ranim poslijepodnevnim satima, najčešće oko 14 sati, ponovno „zađe” iza brda Gradac. Otprilike sat vremena kasnije ponovo „izlazi” u kanjonu Bukovice, dok na kraju dana drugi put zalazi iza planine Vojnik.

Šavnik se kao naselje počeo razvijati u drugoj polovici 19. stoljeća, nakon izgradnje prvih mlinova oko kojih su postupno počele nicati kuće. Ime je dobio po „šavicama”, vrbinu šiblju kojim su se nekada pokrivali krovovi. Naselje je s vremenom raslo i razvijalo se te naposljetku postalo administrativno središte okolnog planinskog područja.

Glavnu riječ u planiranju naselja imale su pak žene. “Šavnik je od prvih dana svog razvoja znao za urbanizam. Pri građenju kuća poštovala su se neka urbanistička pravila u današnjem smislu te riječi. Značajno mjesto u tome zauzimaju šavničke nevjeste rodom iz Risna, kojih je u Šavniku bio nemali broj. One su utjecale na svoje muževe kako da grade kuće, a dovodile su svoju braću i rođake da zidaju jer u Drobnjaku nije bilo majstora. Tako je Šavnik u znatnoj mjeri dobio izgled nekog primorskog mjesta“, navodi se na stranici tog grada.

Područje se, osim lijepom prirodom, može pohvaliti i bogatom poviješću i kulturom. Primjerice, u šavničkom području ima dosta nekropola sa stećcima, dok za najznačajnije sakralne spomenike glase manastiri Podmalinsko i Bijela. Isto tako, u okolnom je kraju mnoštvo primjera tradicionalne arhitekture.

No, čak ni to nije sve! Tu je još niz rijeka, primjerice Komarnica i Grabovica, slapovi Crnjak i Skakavica te slavni kanjon Nevidio. Upravo on se posebno ističe, a otkriven je, radi nedostupnosti tog područja, tek 1965. godine. Smatraju ga posljednjim otkrivenim kanjonom u Europi.