U centru Zagreba ručali smo meso, prilog i salatu za manje od 7 eura. Porcija je bila ogromna

Ponekad me na društvenim mrežama targetira prilično neobičan sadržaj. Od usluga u gradu i državi u kojima nikad nisam bila, do grupa povezanih s nekim hobijem kojim se nikad nisam bavila. Kad su mi se nedavno počele pojavljivati objave Kantine Tvrtkova, mislila sam da je ponovo riječ o nekoj lokacijski promašenoj kampanji. Gableci od šest, sedam eura? To ne može biti u Zagrebu. Kad sam bolje pogledala, ispalo je da zaista je. Početkom tjedna našla sam se u centru grada u vrijeme ručka. Sjetila sam se tih objava i krenula u Tvrtkovu ulicu provjeriti kakav je gablec za te, u današnje vrijeme, prilično pristojne novce.

Kantina Tvrtkova ime je menze u zgradi Mirovinskog osiguranja u Tvrtkovoj 5, u blizini hotela Sheraton i Krešimirca, odnosno Parka kralja Petra Krešimira. Ulazi se na glavni ulaz u zgradu, a dnevna ponuda ispisana je već na samom ulazu. Proći ćete pored detektora metala i porte, no samo im recite da idete u menzu i neće vas ništa dalje pitati. Za menzu se silazi po stepenicama u podrum, gdje ćete još jednom, ako se niste dotad odlučili, vidjeti ponudu ispisanu na crnoj ploči.

Cijeli ambijent savršeno odgovara tome gdje se kantina nalazi: staromodno je, birokratski, hladno. Osoblje je, s druge strane, prilično srdačno i ima ih stvarno dosta. Na sivim stolovima su crveno-bijeli karirani stolnjaci, a jedinu živost prostoru daju posteri starih filmova na zidovima. Malo prije 13 sati ljudi nema puno, ali nekoliko je stolova zauzeto. Do trenutka mog odlaska mjesto će se već lijepo popuniti. Osim jednog većeg društva, čini nam se da su sve radnici Mirovinskog i obližnjih tvrtki koji su se spustili na pauzu.

U ponedjeljak su u ponudili bili vinski gulaš, piletina s restanim krumpirom, špageti bolonjez, svinjski bečki i pohani sir. Uz sva jela dolazi prilog, uz neka i salata, a dodatno se plaća samo juha, za euro i 60 centi. Jučer je u ponudi bila pileća. Odlučujem se za bečki i rizi bizi: jelo od kojeg nitko ne očekuje puno, ali koje smo svi dovoljno puta u životu jeli da možemo procijeniti kakvo je.

Jelo se odabire odmah na ulazu, za šankom, gdje se i plaća. Potom odlazim do dijela gdje se poslužuje. Uzimam tacnu i djelatnik mi ubrzo dodaje moje jelo i pribor. Sve ide brzo, nije prošlo ni par minuta već sa svojim ručkom odabirem mjesto za stolom u kutu.

Promatram hranu na svom tanjuru i prva pomisao mi je da je porcija ogromna. Nisam osoba slabog apetita, ali komad mesa je zaista velik, a rizi bizi skoro se prelijeva preko ruba tanjura. Salata je, s druge strane, za moj ukus premala. Dobila sam kupus i krastavce i bili su dobro začinjeni. Za slučaj da nečega nedostaje, na svakom su stolu sol, papar, ulje i ocat.

Meso je mekano, poh nije premastan, ali rizi bizi je bio malo presuh, pogotovo u kombinaciji s bečkim. Uglavnom, cijeli je obrok bio vrlo korektan. Za drugim sam stolovima vidjela porcije piletine i bolonjeza i mogu samo reći da nije samo moj bečki bio velik. Kantina Tvrtkova hrani radnike poštenim porcijama i po cijenama kakve se ne mogu naći u redovnim restoranima i na aplikacijama za dostavu.

Kantina Tvrtkova radi samo radnim danom od 10 do 14:30, a jela se mogu rezervirati telefonom, pojesti na licu mjesta ili ponijeti za van. Sve jelovnike ujutro objavljuju na Facebook stranici, gdje se može vidjeti i kako dio jela izgleda. Zaključak? Da radim u blizini, sigurno bi se još koji put zaletjela upravo tamo utažiti glad, ali ciljano zbog ovog obroka ne bi išla u grad. Ipak, vjerujem da je sreća imati ovakvu kantinu blizu radnog mjesta. Sigurno je bolje od pekarnice, a cijena je tek neznatno veća.