Ova podcijenjena serija idealna je za sve kojima nedostaju napeti krimići bez deset sezona i stotinu likova koje treba pamtiti

Kad sam počela pisati ove preporuke, iskreno moram priznati da nisam razmišljala o tome tko u serijama ima glavnu ulogu. Tek sam naknadno primijetila da se među naslovima koje sam izdvojila zaredao popriličan broj onih koje nose upravo ženski likovi. Nije to bila namjera niti mi je spol ikada bio kriterij prema kojem procjenjujem film, seriju ili knjigu. Dobra gluma je dobra gluma, dobar scenarij dobar scenarij, bez obzira na to tko stoji ispred ili iza kamere.

Međutim, ta me slučajnost podsjetila na staru holivudsku pretpostavku o kojoj je godinama govorila Geena Davis: žene će gledati priče o muškarcima, ali muškarci neće gledati priče o ženama. Upravo se time dugo opravdavala ideja da su projekti sa ženama u glavnim ulogama veći financijski rizik. Onima koji su odrasli u devedesetima ova ideja će biti itekako poznata. Stoga, moram priznati, postoji određena satisfakcija u promatranju današnjih podataka. Naime, kasniji podaci o gledanosti i zaradi tu seksističku logiku poprilično su uzdrmali.

Je li se publika promijenila ili je Hollywood godinama vlastitu pretpostavku predstavljao kao činjenicu, puno je šira tema. Zanimljivije mi je da taj obrazac nisam primijetila ni u vlastitom gledanju. Nisam tražila serije sa ženama u glavnim ulogama. Tražila sam dobre serije. I tako sam stigla do Vigila.

Prva sezona ove britanske serije iz 2021. počinje vrlo jednostavnom i vrlo učinkovitom idejom. Ribarski brod pod neobičnim okolnostima nestaje u moru, a nedugo zatim na britanskoj nuklearnoj podmornici HMS Vigil pronalaze mrtvog člana posade. Policijska inspektorica Amy Silva, koju glumi izvrsna Suranne Jones, poslana je na podmornicu kako bi istražila uzrok smrti, dok njezina kolegica Kirsten Longacre, u izvedbi Rose Leslie, vodi drugi dio istrage na kopnu.

Više od toga prije gledanja zapravo ne treba znati. Upravo je podmornica najveći adut prve sezone. Uski hodnici, niski stropovi, skučen prostor i činjenica da iz svega toga ne možete jednostavno otvoriti vrata i izaći daju klasičnoj kriminalističkoj priči dodatnu napetost. Istraga se pritom sudara s vojnom hijerarhijom, državnim interesima i tajnama koje puno ljudi ima vrlo dobar razlog čuvati.

Kritičari su prvu sezonu uglavnom prihvatili vrlo dobro. Na Rotten Tomatoesu ima 85 posto pozitivnih recenzija, dok su pojedinačne epizode prve sezone na IMDb-u ocijenjene između 7,6 i 8,0. Guardian je među najpozitivnijima u recenzijama te posebno hvali seriju zbog klaustrofobične atmosfere, dobre ravnoteže među različitim linijama radnje i sposobnosti da sve to pretvori u solidnu, staromodnu televizijsku zabavu. Meni je upravo taj opis možda i najbliži onome što Vigil jest.

Nije to serija koju mogu nazvati najboljom na svijetu, ali neodoljivo podsjeća na nekadašnje doba televizije. Da, serija ima svoje „rupe“ i pomalo je iritantno što u momentima traži od publike da jednostavno prihvati obrat i nastavi gledati dalje. Ipak, sam tempo, atmosfera i glumačka postava uspijevaju održati priču zanimljivom čak i kada scenarij malo pretjera.

Suranne Jones pritom bez problema nosi seriju. Detektivka Amy Silva nije posebno šarmantna ni pisana tako da vam se pod svaku cijenu svidi. Zatvorena je, tvrdoglava i često neugodna, što joj zapravo dobro pristaje. Rose Leslie daje joj dobru protutežu, a ostatak glumačke postave dovoljno je uvjerljiv da cjelina funkcionira i kada priča počne hodati po rubu vjerodostojnosti.

Druga sezona prilično jasno pokazuje koliko je podmornica bila bitan dio prve sezone. Vigil se 2023. vraća s istim glavnim istražiteljicama, ali novim slučajem. Sama ideja nije loša, ali nestankom podmornice nestao je i velik dio onoga po čemu se Vigil razlikovao od drugih političko-kriminalističkih trilera. Priča je šira, ima više akcije i geopolitike, ali manje one jednostavne napetosti koju stvara osoba zatvorena među osumnjičenicima stotinama metara ispod površine mora.

Zaplet je manje elegantan, poneke poruke naglašenije nego što bi trebale biti, a pojedini obrati postoje zato što priči treba novi obrat. I dalje je, međutim, sasvim gledljiva. Jones i Leslie ostaju uvjerljive, ritam je donekle održan, a šest epizoda nije tolika obveza da biste usred svega poželjeli odustati. Ipak, iako sam odgledala i cijelu drugu sezonu, moram priznati da sam u momentima morala stisnuti zube da izdržim do kraja.

Možda je upravo tu razlog zbog kojeg mi je Vigil simpatičan. Nije svaka dobra televizijska serija remek-djelo. Posljednjih godina kao da očekujemo da nas svaki novi naslov mora baciti u ekstazu, promijeniti televiziju ili završiti na popisu najboljih serija desetljeća. A postoji i ona druga, nekada sasvim normalna vrsta televizije: serija koju jednostavno volite gledati.

Vigil je pomalo poput jutarnje kave. Nekad je odlična, nekad malo slabija, ponekad je popijete i sat vremena kasnije više ne razmišljate o njoj. Svejedno ćete je sutra ponovno skuhati. Bitno je napomenuti da uskoro stiže i 3. sezona pa se nadamo da su možda naučili iz grešaka i da ćemo dobiti novu poslasticu.

Prema prvim informacijama Amy Silva i Kirsten Longacre ovoga puta sele na Arktik, gdje istražuju ubojstvo pripadnika britanskih specijalnih snaga. U pozadini su Svalbard, resursi, geopolitika i ponovno izolirano okruženje koje bi seriji moglo vratiti barem dio napetosti prve sezone. Ja ću, naravno, gledati. Jutarnju kavu ipak ne prestajete piti samo zato što je jučerašnja bila malo slabija.