Roko ima 18 godina i svaki dan nosi odijelo i šešir: “I u školu dolazim kao da sam izašao s Gornjeg grada 1930-ih”

Ugledala sam ga prvi put na plesnjaku na Zrinjevcu. Čak i među ljudima koji su vješto vladali dvokorakom, Roko je svima upadao u oči. Mlad, visok, elegantan, u bijeloj košulji i crnom fraku, s laganim ljetnim šeširom na glavi vješto se kretao plesnim podijem. Popričala sam s njim uvjerena da se samo uredio za ples, no ovaj me 18-godišnjak iznenadio odgovorom da se tako oblači svaki dan, čak i za školu. Već godinama njeguje stil koji nigdje ne prolazi nezapaženo, a koji izgleda kao da je došetao s Gornjeg grada 1930-ih godina.

Ljubav prema prošlosti i estetici tog doba, ispričao nam je mladi Roko Turkalj, u njemu tinja već dugo, a intenzivno je u taj stil ušao unazad godinu dana. „Najviše me privukla nepogrešiva elegancija, geometrija i preciznost krojeva. Hlače visokog struka s faldama, strukirani sakoi, šeširi i pažnja posvećena svakom detalju, od maramice u džepu do sata. To nije bio samo način odijevanja, nego stav i kultura odnosa prema sebi i drugima,“ rekao nam je elegantni 18-godišnjak.

Rokovi prvi komadi bili su vintage sakoi iz second handa. Kad je krenuo u srednju školu, svi su mislili da je to samo faza, da je pitanje vremena kad će, kao i ostali, uskočiti u trenirku.

„Svi su u početku mislili da glumim, no vidjeli su da se ne mijenjam, nego suprotno“, priča Roko. Kroz tri godine srednje škole stil je samo evoluirao. Počeo je hlačama na crtu i košuljom, zatim je dodao sakoe, pa kravate, potom kupio kožnu aktovku. Danas u školu dolazi, kako sam kaže, kao da je izašao s Gornjeg grada 1930-ih. Odijelo, kravata, šešir i ulaštene cipele, svaki dan.

S vremenom su se svi navikli, no ispalo je da ih Roko još može iznenaditi. „Čudno je bilo jedne godine kada sam za maškare došao u trapericama, bijeloj majici i spitki. E, to je bio šok“ , smije se Roko.

Njegov stil, naravno, ne prolazi nezapaženo, kako na plesnjaku na kojem sam ga ja srela, tako i na ulici i u običnim svakodnevnim situacijama. Reakcije na ulici su, kaže, u 90 posto slučajeva izuzetno pozitivne i tople. Stariji Zagrepčani često zastanu s osmijehom i kažu mu koliko je elegantan. Turisti su uvjereni da je dio turističke ponude pa mu prilaze i traže zajedničku fotografiju. Mlađima je neobičan, ali i od njih dobiva komplimente.

„Neki me prepoznaju i pitaju jesam li ja onaj s TikToka, pa stanem i popričam“, kaže. Na internetu, dodaje, uvijek se nađe i poneki negativan komentar. Njegov je odgovor na to razoružavajuće miran. „Naučio sam da se elegancija i bonton uvijek obrane sami od sebe.“

Kolekcija stalno raste, ali Roko Turkalj ne skuplja količinu. Traži kvalitetne i autentične komade, a pronalazi ih u vintage i second hand trgovinama. Tu priča tek počinje. Svaki komad zatim odnosi krojaču koji ga prilagođava kako bi dobio siluetu tridesetih godina, onu s naglašenim ramenom, uvučenim strukom i hlačama koje padaju točno na cipelu. „Potraga za dobrim vintage komadom je pola zabave ovog stila života“, kaže uz osmijeh.

Roko je učenik Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu, a upravo je odande krenulo i sve oko snimanja, na poticaj nastavnice Maje Engelsberger. Slobodno vrijeme provodi najviše vani, s prijateljima, u lokalima koji su i sami mali arhivi grada. Spominje K&K Milčec u Jurišićevoj, kavanu koju je otvorio pisac Zvonimir Milčec, i gostionicu Pod starim krovovima u Basaričekovoj, najstariju zagrebačku birtiju. „To su mjesta koja i dalje imaju onaj duh starog Agrama“, kaže ovaj mladić, a mi ga pozdravljamo s mišlju da bismo se i tako iznenadili da je spomenuo neka novija gradska mjesta.