Provela sam tek nekoliko sati na hrvatskom otoku u obliku leptira i sad samo razmišljam kako mu se što prije vratiti

Prekrasan zadarski arhipelag istražujem već treće ljeto zaredom. Nakon Silbe i Rave, ove godine odluka je pala na Olib i Molat, a dva tjedna godišnjeg odmora iskoristila sam i za jednodnevni izlet na Ist. I na tom malenom otoku u obliku leptira pokušavala sam pronaći smještaj. Jedan apartmančić čak sam i bukirala, no vlasnici su mi otkazali rezervaciju pa sam, nažalost, ostala kratkih rukava. Ali nema veze, zainatila sam se i čvrsto odlučila: iskoristit ću ono što mogu i provesti barem nekoliko sati na Istu! No vrlo brzo pokazalo se da ni to nije tako jednostavno…

Iako su Molat i Ist vrlo blizu, brodske veze između njih toliko su rijetke da sam svoj naum mogla ostvariti samo u nedjelju. Katamaran iz Brgulja kretao mi je oko 9, a već prije 10 iskrcala sam se na Istu. Do povratka u 17:30 imam više od sedam sati za istraživanje otoka, zadovoljna sam.

Špica je sezone, a na Istu vlada apsolutni mir. Sunce prži, kamen se već dobro ugrijao, cvrčci su neumorni, a konobe još nisu otvorile svoje terase. Šarmantnim uličicama prolaze tek domaći ljudi i rijetki turisti koji idu na kupanje ili prvu kavu. Trgovina u samom centru radi dvokratno pa se odmah opskrbljujem vodom i svime što mi treba za plažu.

Ist se smjestio na samom kraju zadarskog arhipelaga. Površina mu iznosi oko 10 četvornih kilometara, u jednom istoimenom naselju živi manje od 200 stalnih stanovnika, a automobila nema. Prepoznatljiv oblik leptira ovaj otok duguje dvjema dubokim uvalama i zelenim brežuljcima koji se iz njegovog središnjeg dijela šire baš poput krila. Na južnoj strani nalazi se luka Široka u koju sam upravo stigla, a na sjevernoj je Kosirača u koju pristaje trajekt. Do nje ću se zaputiti nešto kasnije.

Na otok sam nadobudno krenula u tenisicama. Naime, plan mi je bio popeti se na 174 metra visoku Stražu s koje puca spektakularan pogled na ostatak arhipelaga. Ondje je i crkvica Gospe od Zdravlja iz 1865. godine. Ali u 10:30 već je takav zvizdan da mi se od same pomisli na hodanje uzbrdo vrti u glavi. Odustajem od te ideje. Radije ću istražiti mjesto.

U centru odmah uočavam divnu crkvu sv. Nikole. Tu je i košarkaško igralište Braskin dvor na kojem se još od 1976. godine svake posljednje subote u srpnju održava tradicionalni Otočki košarkaški turnir Ist. A osim košarke, na Istu se voli i glazba. S ovog otoka potječe pregenijalan glazbenik Toni Starešinić, jedan od pokretača festivala JazzIst. Koncerti se održavaju na Trgu sv. Nikole ispred crkve i navodno budu fantastični. Poznavajući Tonijev opus, u to nimalo ne sumnjam.

Hodam dalje, ni ne sluteći što me čeka. Kad ono: Trg žrtava gemišta! Da, dobro ste pročitali, upravo to piše na tabli iznad minijaturnog kafića skrivenog između kamenih kala. Sad mi se još više sviđa ovaj otok, ima odličan smisao za humor! Nastavljam šetnju i u dvorištu jedne kuće spazim unikatne suvenire s motivima Ista. Preslatki su. Odmah zažalim što nisam uzela više gotovine. Bit ću pametnija sljedeći put.

Oduševljena viđenim, sjedam na kavu s pogledom na plažu. Pješčanu, s tirkiznim morem na čijem dnu možete vidjeti morske zvijezde. Ima i hlada, bolje od toga ne može! Čitam knjigu, kupam se i uživam u ležernoj atmosferi koja se na Istu osjeti na svakom koraku. No vrag mi ne da mira.

Odlučim se prošetati i do druge strane mjesta, prema uvali Kosirača. Ta šetnica sad mi je jedna od ljepših na Jadranu. Oko mene nigdje nikoga. Vrijeme je ručka pa s terasa kuća čujem samo zveckanje tanjura. Prolazim kraj kamene kapelice i spomenika žrtvama fašističkog terora i za čas stižem do Kosirače. Mirnija je i manja od Široke, ali jednako divna.

I ondje se okupam pa polako krećem natrag prema centru. Labirint uličica u Istu toliko mi je šarmantan da se u njemu namjerno gubim. Hodam i upijam svaki detalj otoka. Fascinira me podatak da je Ist, iako malen, u prvoj polovici 20. stoljeća imao vrlo jaku trgovačku mornaricu. No u tom trenutku od same pomisli na brodove osjećam nemir i tugu.

Bliži mi se vrijeme povratka pa poželim da zapuše jaka bura i da katamaran ne može isploviti. Želim ostati na Istu. Dugo. I pomalo se kajem što sam uopće otišla na ovaj jednodnevni izlet. Jer sad znam da mi jedan dan nije ni približno dovoljan. Nema mi druge nego potegnuti sve moguće veze i pronaći smještaj za jednu osobu. Tko zna, možda sam Stražu ove godine podsvjesno zaobišla. Sad barem imam odličan razlog da se vratim na Ist, čaroban otok u obliku leptira…